uz veliku tremu, moram što prije
na usavršavanje u školu plesa.
Ujutro smo autobusom putovali
na deltu Ebra i svi smo spavali nakon fieste prošle noći. Aleš i Klemen na plaži izrađuju pješčanu
Sloveniju. Španjolci svaku slobodnu priliku koriste za nogomet,
što uključuje TV prijenose, stolne
i terenske igre. Kasnije veslamo
kajacima nizvodno i razmišljamo
koji je najbolji način da potopimo
Grke. Vraćamo se u hostel i pjevamo cijelim putem. Za slavlje
20. EGEA rođendana napravljena
je torta. Na natjecanju u ispijanju
piva dolazi do velikih promjena,
jer pivo zamjenjuje sangria. U
tome sam daleko bolja nego u
plesu.
Sljedeći dan je radni, jer smo
prošli puno uživali. Donosimo
zaključke radionice i smišljamo
igrokaz. Održava se regionalni
sastanak za kontakt osobe, a ostali imaju priliku pogledati film
„Klimatske promjene“. Najluđi
događaj koji pamtim definitivno
je „Tulum 70-e“. Prostorija puna
živih boja, rasplesanih i nasmijanih ljudi uz odjeću toga doba.
Kao posebno iznenađenje nastupaju „Četiri dive“, našminkani
španjolski dečki obučeni u
haljine. Nekom je palo na pamet
da napravimo razmjenu kockicama leda i tako se atmosfera zakuhala.
Na kraju držimo prezentacije
radionica, uručuju nam diplome,
padaju zahvale organizatorima
za odličan posao i gostima na
sudjelovanju. Cijeli događaj protekao je bez problema, uz dobru
znanstvenu podlogu i zabavu.
Većina ljudi odlazi već tog dana
jer pri registraciji nisu izabrali
posebnu ekskurziju. Sretnici koji
ostaju imaju priliku birati između
šetnje do grada ili planinarenja.
Ništa naporno, prosječna nadmorska visina je oko 1200 m. Vidik
oko nas obasjava duga. Pronalazimo zapuštenu kuću koja izgleda
kao muzej na otvorenom. U njoj
su ostali razni predmeti poput
posuđa, oruđa i geografske karte.
Na posljednjem tulumu osjeća se
nedostatak ljudi, ali atmosfera je
prisnija.
Nasmijavaju nas već svakodnevne šale između nas djevojaka
i španjolskih momaka. Za to nas
inspiriraju meksičke sapunice iz kojih smo godinama učili
španjolski. Sigurna sam da svi
razumijete značenje „el amor, mi
corazón, la vida“ i sličnih izraza.
Tako snimamo i vlastitu epizodu
sa vjenčanjem. Glavni glumci
su Alvaro iz Seville i Marija iz
Novog Sada.
Završna ekskurzija vodi nas u
Peñíscolu, koja je tipičan turistički
gradić na „Obali narančina cvijeta“. Kupujemo suvenire, tražimo
internet, ispijamo kavu. Vrijeme
je za drugo opraštanje. Posljednja
scena je povratak u Barcelonu gdje
nas Thomas izvodi na Tapase.
- THE END Scenarij je uspješan, bilo bi dobro snimiti drugi dio. Podsjeća me
na film „Španjolski apartman“.
Preporučam svima da posjete tu
egzotičnu zemlju, upoznaju ljude
posebnog temperamenta i isprobaju specijalitete. Ja se svakako želim vratiti, po uzoru na film
„Volver“. Možda mi je sangria ostala u krvi, tko zna. Adiós!
Lude sedamdesete
41