Liječnici bez granica
Pokret za ljudska prava
u SAD-u odvijao se od 1955. do 1968. godine, zbog rasne segregacije – zakonskog okvira prema kojemu su crnci i bijelci u svim područjima života bili „ odvojeni, ali jednaki“. Međutim, u stvarnosti su crnci u svemu imali lošije uvjete života, te su se protiv svoje diskriminacije odlučili boriti nenasilnim putem.
Pokret je započeo jednim od najvećih i najuspješnijih otpora protiv rasne segregacije kojeg je potaknula Rosa Parks. Ona je bila jednostavna žena koja je bila osuđena i kažnjena za građanski neposluh jer je svoje mjesto u autobusu odbila ustupiti bijelcu. Zbog svojih jednostavnih i miroljubivih postupaka nazvana je „ Majkom modernog Pokreta za ljudska prava.“
Pokret je završen 1968., iste godine kada je ubijen njegov vođa, Martin Luther King, i kada je donesen zakon o Građanskim pravima koji je zabranio rasnu diskriminaciju.
Rosa Parks
Liječnici bez granica
( fr. Médecins Sans Frontières- MSF, eng. Doctors Without Borders)
je organizacija koja pruža medicinsku pomoć svima koji nemaju pristup medicinskoj skrbi zbog udaljenosti, siromaštva ili bilo kakve marginalizacije, žrtvama oružanih sukoba, epidemija i prirodnih ili ljudski izazvanih katastrofa. Ta organizacija djeluje diljem cijeloga svijeta i osobito je poznata po radu na područjima zahvaćenim ratom i borbi protiv epidemija u zemljama u razvoju.
Liječnici bez granica osnovani su 20. prosinca 1971. godine u Francuskoj. Danas im se sjedište nalazi u Ženevi i imaju predstavništva u 20 zemalja. Organizacija svake godine na različite zadatke šalje oko 3000 liječnika, medicinskih sestara i drugo osoblje u 70 različitih zemalja svijeta gdje cijepe stanovništvo, obavljaju operacije, osposobljavaju zdravstvene ustanove i provode različite programe kojima obrazuju stanovništvo i skrbe za njihovu dobrobit i zdravlje.
Dobitnici su dviju nagrada za mir. Godine 1996. osvojili su nagradu za mir u Seulu, a 1999. osvojili su Nobelovu nagradu za mir.
Međunarodni Crveni križ
Crveni križ je humanitarni pokret koji pomaže razvijati humanitarne djelatnosti u različitim državama, pruža pomoć žrtvama prirodnih katastrofa i brine za izbjeglice izvan područja sukoba. Utemeljio ju je Henri Dunant 1863. godine i sjedište se trenutno nalazi u Ženevi. Svaka država u kojoj djeluje Crveni križ ima svoj nacionalni Crveni križ koji su zajedno ujedinjeni u Međunarodnu federaciju Crvenog križa ili Crvenog polumjeseca. Rad Crvenog križa temelji se na Ženevskoj konvenciji. Njezin se rad primijeti najviše u ratno vrijeme kada organizira bolnice na otvorenom i pomaže žrtvama ratova.
Ovaj pokret ima sedam temeljnih načela koja sve članice moraju poštivati:
Humanost- osnovna svrha pokreta je pružanje pomoći ranjenicima, zaštita života i zdravlja i poštivanje ljudske osobe.
Nepristranost- zabranjeno je uvjetovati pomoć po rasi, klasi ili bilo kojem drugom kriteriju. Pomoć se pruža svakome prema njegovim ili njezinim potrebama, bez obzira na bilo koje druge kriterije.
Neutralnost- ne ulazi se u rasprave o vjerskim, klasnim, rasnim ili političkim temama kako bi se zadržalo povjerenje sviju.
Neovisnost- pokret mora biti autonoman kako bi mogao samostalno izvršavati svoje zadatke.
Dobrovoljnost- sav rad mora biti dobrovoljan, bez želje za nekim oblikom naknade.
Jedinstvo- u svakoj državi smije postojati samo jedno društvo Crvenog križa i ono mora biti dostupno svima na svom teritoriju.
Univerzalnost- sva društva unutar Crvenog križa imaju jednak status i jednaka prava.
Marita Pavlović, pedagoginja 17