“ Vesna, jesi li budna?”
“Ovo je David, nemoguće! Jesam li poludela?!”
“Vesna, slobodno se javi ako si budna, hteo sam da razgovaramo.”-
bojažljivo je govorio i stajao ispred vrata.
Nije bilo sumnje, ovo jeste on i stvarno je, ne sanja. Otvorila je vrata i videla
ga kako stoji u pižami, samo je ogrnuo jaknu i obuo patike. Nije znala kako
da reaguje, ostala je zatečena, čekajući da objasni zašto je došao.
“ Izvini, mislićeš da sam lud…Moram da razgovaram sa tobom.”
“ Uđi.”
Zatvorila je vrata za njim i gledala ga kako seda na krevet, ozbiljan i u
nečemu odlučan.
Smestila se pored njega i oboje ogrnula ćebetom.
“Jel se nešto desilo?”
“ Ništa, sve je u redu. Objavio sam ono moje i javio mi se Milomir, onaj
novinar. Piše mi o tome kako su ljudi nekada koristili Epifizu, pa da su takvi
imali uticaj na neobjašnjive pojave u istoriji. Piramide, Zavetni kovčeg,
klesari iz Sirmiuma, onda Nikola Tesla...”
“ Znam o čemu je reč. I za klesare znam, da su snagom svoje vere mogli da
ispune svaku carevu želju. Verovatno ste pričali o struji u Zavetnom
kovčegu. Sećaš se, ja sam te jednom zapitkivala šta misliš o tome?”
“ Sećam se. Nego, spomenuo je još nešto i zbog toga sam došao kod tebe.
Ono što ti meni stalno govoriš, blizanačke duše. Kaže da blizanački plamen
ima veliku moć da sprži loše talase.”
“ I ti si zbog toga došao?!” Vesni je zadrhtao glas, podrhtavale su joj ruke i
osećaj kada nas nešto “preseca” preko stomaka i kolena.