“ Ne znam šta da ti kažem. Ljubav je prava ali blizanci imaju velike muke
pre ujedinjenja, a kod nas toga nije bilo. Neću ti pametovati, sam te
savetujem da razmisliš dobro šta osećaš kada gledaš u tu devojku. “
“ Ta priča ide unazad do samog Postanja. Zato mislim da je bajka.”
“ Kako hoćeš. Pozdravljam te srdačno, čujemo se.”
Skoro da se pokajao što se dopisivao sa Milomirom. Drag mu je i voleo bi da
ostanu prijatelji. U isto vreme, probudio je u njemu onaj nepoznati strah, ne
samo strah od nečega već i strah od straha. Vesnin lik kao da je oživeo
ispred njega, bilo je skoro isto kao da je ona tu fizički. Sedi sa njim na
krevetu ili je nekako u njemu! Osećam njenu prisutnost ili sam poludeo?!
Ko je ona, zaboga?! Čuj mene, zaboga? Nikada nisam spominjao Boga
osim što sam dovodio u pitanje njegovo postojanje. Šta je ovo sa mnom, u
kakvu zamku sam upao? Da li je nju neko nagovorio da me uništi?”
ČEKAM DA SE SETIŠ KOLIKO SI VOLJEN
Molim Svemir da mi kaže kojim rečima ću pridobiti tvoju iskrenost. Kako
ću uspeti da budeš stvaran u mom životu, da kreneš putem do mene. Šta ću
reći ili napisati da bih ti bila važna. Kojim rečima uveriti tebe da si stvarno
voljen? Znaš li da sam pokrenula sve zabeleženo i u starim i novim
knjigama, sve mudrosti sveta, ezoterije, nauke i religije? Ja ti neprestano
dajem do znanja da si voljen, a ti neprestano ne veruješ.Ako anđeli postoje,
ja sam im sigurno dosadila, ako postoje bogovi, verujem da poput ljudi,
kolutaju očima kada me čuju...Opet ja i moja molitva, i svetiteljima sam
postala naporna.
Svemir sam pokrenula da dođem do tvog srca, da moj zagrljaj osetiš.
Razumi - voljen si! Priznajem, maštam o tebi, kako te dodirujem i grlim,
jer ne postoji želja ispred i iza tebe. Ti postojiš u meni, prisutan si u mom
biću danonoćno, jer pokrenula sam Svemir... i cveće miriše onako kako bi
mirisalo da iz moje ruke pređe u tvoju, i otkucaji srca su onakvi kakvi bi
bili da stojim pred tobom...i da te grlim. Seti se, voljen si. Spremila sam za