samo što ćutiš. I to tvoje ćutanje i bežanje od mene, jeste bežanje od samog
sebe, zato ti se dešava sve nizbrdo, u kolapsu si. Ali mi smo se poljubili i tu
je nastala predaja. Uskoro, ti ćeš se ponovo povući jer će ti faliti
prosvetljenje. I onda ono poslednje. Prosvetljenje će ti doći kada shvatiš da
sam u pravu i da je ljubav važnija od bilo kakve filozofije koju si sebi
nametnuo. A moje prosvetljenje biće kada pronađem sebe i bez tebe.
Moramo da budemo autentična bića i kao razdojeni, da bi se spojili, a
meni to fali. I ti me usmeravaš ka tome. Baš kao i Hrist Magdalenu. U
prevodu: “ Nećemo se spojiti ponovo dok ne postaneš potpuno svoja.”
Ovakvo tumačenje uskrsnuća Davidu je zvučalo kao bajka i umišljenost
zaljubljene devojke. Sada se približavao njenoj kućici i sav se tresao od jeze.
Njegova sujeta je popustila a napad panike rastao. Toliko je pokušavao da
pobegne od svega a stiglo ga je i vuklo napred.
Na sve to, čekala ga je ona, bez ikakvog prosuđivanja, puna neopisive
ljubavi, i to u pokušaju da ostane mirna i pribrana u njegovom prisustvu.
Izašla je iz kuće i nasmešila se, uvek isto, kao da je svaki put i prvi. Isto
srećna, isti sjaj u očima, čist, bez trunke ozleda koje je imala na duši zbog
ove ljubavi.
“ Da li ona mene tako vešto čeka?” – uplašilo ga pitanje u glavi, dok je Vesna
videla i osećala da sa njim nešto nije u redu. Malo je izoštrila pogled, uzdigla
obrve, taman toliko da se on uznemiri i uspaniči.
“ O čemu to razmišljaš?”
Pogledao je u stranu, ko će njen pogled istrpeti?!
“ Mislim da sam došao do važnog zaključka. U vezi manifestacije.”
“Šta?!”
“ Gustina…Potrebno je da zgusnemo energiju kao da je u vakumu. I što
kraće. Dok nešto zamišljaš, neka bude kratko ali neka ima što više sadašnjeg
prisustva u tome, ne zamišljaj kao želju, već kao trenutnu situaciju. Dodaj