Pomilovanje nam ne treba, sami ćemo ga stvoriti za sebe, tako što ćemo
voleti svoje mane i vrline. Volećemo svoje dane i svoje emocije. I stvoriće se
nešto lepo u toj okolini, kao ruža u sred pustinje.
( Priče sa Radan planine)
Jun, 2020.
Sve što se dešava ima smisla, ništa nije slučajno.
Prvo moram zapisati ono što nam se dešava na fizičkom nivou. Pošto smo
ostali skoro bez novca i zaliha, krenuli smo da radimo kod seljaka i opet
nam je lepo. Ja pomažem jednom starijem bračnom paru, deca su im
daleko, a dirnula ih je moja priča. Sa ljubavlju počistim njihovu kuću i
pomognem u poslovima napolju. Mislim da mi daju više nego što
zaslužujem. I ostali su se snašli.
Nije dovoljna Stefanova penzija i Davidova isplata koju je dobio kao
tehnološki višak. U bašti je za sada izrastao samo luk za jelo, sve ostalo je
krenulo, ali treba vremena.
Međutim, dobre vesti stižu iz sveta, u grupi je sve više objava da su se
pojedinci vratili svom životu. Tvrde i da ima ljudi koji su ozdravili
mentalno. Ponašaju se kao da se ne sećaju da su bili u ludilu.
Često odlazimo kod naših prijatelja u Dobre Vode i oni dolaze kod nas.
Grupne molitve su svakodnevne, sveštenik ima dobre vesti, sve je više
njegovih kolega koji su u miru sa učenjem Unije. A učenje je duhovna
sloboda, rasti i veruj kako želiš i od čega se osećaš dobro. Samo budi svetlo
i širi svetlo.