jednom sedmično. Svako drvo čeka da bude zagrljeno, svaka rečica želi da
bude primećena, oseti pod rukom zemlju i travu, pogledaj u sunce bez tegobe.
Prihvati sebe, prihvati svako emociju koja dolazi, ne misli previše već osećaj,
ne analiziraj nego se prepusti. I tvoja realnost biće samo tvoja.
Ne trzaj se što su vladari loši i što smo opljačkani. Oni imaju vlast i
okrvavljene ruke, mi imamo Univerzum u sebi. Ne moraš da misliš ima li
Boga ili ne, on te voli bez obzira na tvoje mišljenje. Religije su zlo, Bog je onaj
što nema veze ni sa religijama ni sa svetom. Probudi energiju koju nam je
dao, to je tvoja energija, ono što ćeš vratiti sebi ako se probudiš.
Probudi se, ti si dobar i vrediš. Reci tami "Doviđenja, nisam više tvoj".
Poslušaj svog anđela čuvara koji ti ovo šalje.
Dobro jutro...
Očekivala je da joj se javi barem sestra, ali nije niko iz porodice ili familije.
Dopisivala se sa drugaricama koje su delile sličnu sudbinu. Pisala je dugo,
dok nije sumrak pao na čarobnu planinu. Za to vreme, Stefan, koji je u
svojim pedesetim godinama, imao želju da se pomoli u crkvi, onako kako je
naučio u ranom detinjstvu, učino je to, predanije nego ikada. Klečao je
ispred oltara u hramu Svetog Jovana Krstitelja, molio se Vrhovnom, kako
god se On zvao, da mu vrati život u život, radost u ljubav, da mu vrati mir i
sve što mu je potrebno. Bio je vreme za večernju službu, pojavio se sveštenik
i desetak meštana. Dogodila se spontana molitva iz srca, čak je i sveštenik
odložio svoju službu. Svi su pali na kolena, bilo je suza i šaputanja…U isto
vreme, naišao je i Arsen, kojem je potrebna uteha nakon besciljnog lutanja.
Svi su znali zbog čega je ovaj došljak molio u suzama, svima je bilo poznato
šta se to dešava sa svetom. Na kraju ih sveštenik pozvao da se ovako
okupljaju svakodnevno, i da povedu ostale članove svoje porodice. Pozvao je
Arsena i Stefana svojoj kući, na kafu i ponudio ih večerom. Ljubazna
sveštenikova supruga, poželela im je dobrodošlicu i poslužila ih. U njihovoj
kući osećala se prijatnost i toplina, bili su dragi sredovečni ljudi. Imali su
sina, studenta u Novom Sadu, koji je odbijao da se vrati kući i uporno se
trudio da sve bude u redu.
“ Oče, šta crkva predlaže, šta po vama treba raditi? Podeljeni ste” – pitao je
Stefan dok se polako smirivao nakon plakanja u crkvi.