Zvuk tišine ( e book) Zvuk tišine | Page 101

pitanju već ti, bežiš sam od sebe. U isto vreme, i ja bih trebala da prihvatim sebe i da prestanem da jurim tebe, jer to je jurnjava za samom sobom. Teško i potpuno drugačije od svih običnih odnosa.” David pokri lice dlanovima i zavrti glavom. Teško je disao, kao da će pući. “ Kako sve ovo da shvatim?! Jaoj, Vesna, glava mi je otišla ko zna kuda.” “ Idi, spavaj, ako nećeš da ostaneš kod mene. Ne smetaš mi, kažem ti zbog tebe samog. Sutra razmišljaj kada se ispavaš.” “ Mali ti je krevet. Odoh da zapalim jednu…Onda te ostavljam.” “ Slobodno zapali ovde.” “ Neću, baš bi bilo bezobzirno. Hajde i ti.” Ona ustade za njim i izađe iz kuće, ogrnuta ćebetom. “ Daj i meni jednu.” “ Izvoli. “ – reče on i zapali joj cigaru upaljačem. Oboje su pogledali u zvezde i pun mesec. Dok je muškarac doživljavao čudo u mnogo pitanja u svom umu, devojka je podrhtavala od uzbuđenja i iščekivanja šta će dalje biti. Dešavalo se ono za šta je često gubila nadu. Konačno je pristao da posluša i drugu stranu, da je prihvati jer je baš to i želeo duboko u sebi. “ Rekla sam ti sve.” – obratila mu se saosećajno. “ Verujem ja tebi, ti si iskrena…Moraš me razumeti da je sve ovo van mojih planova i svake zamisli.” “ Isto je i kod mene. Nisam planirala da mi se ovo desi, a što se tiče ljubavi, mogla sam da završim sa nekim drugim, da živim normalno i imam porodicu. Oduvek sam osećala da nešto nije u redu. Prosto sam znala da postojiš i da ću te naći.” “ I naiđeš na kretena. “