- 42
4. etapa: Završavanje predstave i izvedba
•
•
•
•
•
•
•
Zgušnjavaju se stvorene slike i scene, radi se na ritmu,
promjenama…
Skraćuju se estetske rasprave, fokus je na formi i završavanju
predstave.
Organizacijske, umjetničke i mentalne pripreme za izvedbu.
Premijerna izvedba, razgovor s publikom, daljnje izvedbe
(možda).
Proslava (!).
Završetak i evaluacija.
Moguća kriza: Malo je vremena, ne stigne se razgovarati o tome
kako se tko osjeća ili što mu predstavlja problem, nema više
duljih eksperimenata, svi su potpuno fokusirani na izvedbu.
Trema može izazvati puno problema koji se moraju riješiti.
Publika (ili dio publike) može iskazati nezadovoljstvo viđenim,
glumci se osjećaju nesigurno.
Ovisno o tome kako se postavim prema tome što mi je važnije, proces ili
rezultat, kao i kakva očekivanja imam od rezultata, prvu etapu produljujem
ili skraćujem. Kad radim sa skupinom na izazovnoj teatarskoj formi,
moram ostaviti dovoljno vremena za specifičnosti takvoga rada.
Amaterski glumci ponekad tjeraju voditelja da skrati prvu etapu ili čak da
je u potpunosti preskoči. Žele izbjeći mukotrpnu potragu za dogovorom,
istraživanje i rad na vještinama. To doživljavaju kao gubitak vremena.
Možda će reći Hoću igrati, ne pričati. Puno sam puta čuo te riječi. I onda
nakon prvih susreta traže tekst jer o kazalištu razmišljaju kao o učenju
teksta iza kojega slijedi postavljanje na scenu. To je vrlo starinski pristup.
Neke skupine traže jasno vođenje, žele da ja budem kao redatelj u kazalištu
i vodim skupinu s puno autoriteta, čvrsto, na kratkoj uzici. Takve ideje i
očekivanja dolaze iz klasičnoga amaterskog kazališta, a često i iz
profesionalnoga kazališta u kojem glumci nerijetko nemaju pravo glasa.