Frana Marija Vranković
OD GLEDANJA DO VREDNOVANJA
U prvome dijelu radionice Kako razgovarati o predstavi u kojoj igraju djeca i/ili
mladi? Kako procijeniti kvalitetu predstave u kojoj igraju djeca i/ili mladi?
raspravljali smo o pojmu umjetničko djelo i je li dijete sposobno kreirati
umjetničko djelo te možemo li stoga dječji uradak procjenjivati kao
umjetničko djelo. Razgovarali smo i o tome može li biti i je li nužno
školska predstava umjetničko djelo te raspravljali o svrsi predstava u
kojima igraju djeca ili mladi. Zaključili smo kako ne možemo donijeti
jedan zaključak, odnosno da školska predstava može doseći visoku
umjetničku razinu, ali da joj to ne treba nužno biti ni cilj, ni zadatak ni
interes. Također, zaključili smo da glavni cilj rada s djecom ili mladima ne
mora biti isključivo predstava kao finalni proizvod, već da je ključan
proces rada u kojem je u fokusu dijete ili mlada osoba, a ne proizvod koji
on stvara.
Pokušali smo pobrojiti što sve dijete ili mlada osoba dobiva scenskim
nastupom, koliko ga on može osloboditi, stvoriti mu osjećaj pripadnosti
itd. Upravo zbog svega što djeca i mladi mogu dobiti sudjelovanjem u
skupnome scenskom nastupu, zaključili smo kako nije svrsishodno
ograničavati tko može u predstavi sudjelovati i izabirati samo
najtalentiranije, već da je nužno mogućnost scenskoga izražavanja
omogućiti svima. Upravo zbog toga oni koji procjenjuju predstavu u kojoj
igraju djeca i/ili mladi moraju razgovarati sa skupinom kako bi doznali
okolnosti u kojima skupina djeluje i tko u njoj djeluje. Tek odgovori na ta
pitanja dat će ocjenjivaču uvid u rad skupine i samim time mogućnost
procjenjivanja njezinoga rada, jer treba jasno razdvojiti profesionalnu
produkciju od produkcije dramskoga studija ili skupine. Zaključili smo da