Maša Rimac Jurinović / Ana Škaro
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Poslijediplomski specijalistički studij dramske pedagogije
[email protected]
Osnovna škola Zmajevac, Područna škola Novi Bezdan
Poslijediplomski specijalistički studij dramske pedagogije
[email protected]
Stručni rad
ZAŠTO ODGOJITELJI I UČITELJI
RAZREDNE NASTAVE (NE) PRIČAJU
PRIČE?
Sažetak
U radu kritički razmatramo tezu da odgojitelji, a posebice učitelji razredne nastave
nedovoljno pričaju priče (stroytelling) svojim odgajanicima/učenicima. Na pitanje
zašto djeci trebaju priče davno je odgovoreno i suvremenim istraživanjima
potvrđeno: pričanje priča pridonosi cjelokupnome razvoju osobnosti djeteta i potiče
kognitivni, emocionalni, socijalni, etički i govorni razvoj, pričanje priča utječe na
školski uspjeh, ali i kasniji razvoj pisanja. No, unatoč iskustvenim i znanstvenim
spoznajama, u vrtićima, a posebice u školama premalo se pričaju priče. Razloge
pronalazimo u zahtjevnosti pripreme, ali i u nedovoljnom poznavanju zakonitosti
ove izvedbene forme. Hipotezu provjeravamo anketnim upitnikom kojim
ispitujemo odnos odgojitelja i učitelja razredne nastave prema pričanju priča. Cilj
je rada osvijestiti potrebu za što češćim pričanjem priča djeci vrtićke i
osnovnoškolske dobi.
Ključne riječi: izvedba, pričanje priča (storytelling), škola, vrtić
- 440