Dorijan Strnad
sceni te samo smatra da bi njegov lik trebao biti uplašen i potišten nakon
takvoga problema s kapetanom broda.
Na kratkom se primjeru vidjelo kako u LARP-u postoje mehanike koje će
osigurati uživanje svih igrača bez da se jako narušava imerzija. Postoje
različiti sustavi znakova koji se rabe, ovisno o potrebama igre. S vremenom
se razvije sve više sustava, što omogućava igračima da odigravaju različite
scene bez neugode. Postoje i sustavi intimnosti koji dozvoljavaju likovima
bliskost, maženje pa čak i vođenje ljubavi minimalnim kontaktom igrača.
ArsAmandi, jedan od najpoznatijih sustava za intimnost, omogućava
različite razine bliskosti koje se ostvaruju isključivo kontaktom ruka na
ruku (Wieslander 2014).
Još je jedna značajka LARP-a načelo s ciljem da zabava i uživanje u igri
budu u prvome planu: play to lose. Prevedeno, to bi značilo igraj kako bi
izgubio, no u LARP-u ova sintagma ima malo drugačije značenje. Zabava i
uživanje su u ovakvim igrama na prvome mjestu i primjenom play to lose
načela, igrače se ohrabruje da ulaze u scene i čine stvari koje možda neće
imati najpovoljniji ishod za njihove likove, ali će zato kreirati zanimljive
scene i učiniti sebi i drugima igru zabavnijom. Nije rijetkost da netko s
velikim osmjehom i mnogo entuzijazma govori o svojoj smrti (odnosno
smrti njegovoga lika u igri), jer iako to nije bio pozitivan ishod za njegov
lik, igračima je bilo zabavno.
Na kraju svake igre praksa je da igrači zajedno popričaju o svome iskustvu
u igri, podijele najdraže trenutke i scene koje su vidjeli ili u njima
sudjelovali, podijele svoje osjećaje te daju organizatorima povratnu
informaciju o igri.
Sad kad je ukratko objašnjeno što je to LARP i neki njegovi oblici te
mogućnosti, vrijeme je da se sagleda može li se takav oblik igre iskoristiti u
odgojno-obrazovnome radu s djecom.