Tanja Novak
Diskrepancija stavova ispitanika s realnim stanjem repertoara
Dok su redatelji (80,95 %) i ravnatelji (66,67 %) za to da se u kazalištima
problematiziraju tabu-teme (žele ih režirati i postavljati na repertoar, te
su stavova da se djeci svih dobnih skupina mogu plasirati predstave s
određenim tabu-temama (od ponuđenih tabu-tema, redatelji smatraju da
se 64,15 % tabu-tema mogu prikazivati djeci do dvanaeste godine života, a
ravnatelji 49,02 % tabu-tema, dok se djeci starijoj od 12 godina prema
mišljenju redatelja mogu prikazivati 94,96 % ponuđenih tabu-tema, a
prema mišljenju ravnatelja 95,10 %), stvarni broj uprizorenih predstava s
takvom tematikom izrazito je malen. Svega je šest predstava
problematiziralo tabu-teme u kazalištima za djecu i mlade u sezonama
2015./2016. i 2016./2017. Upravo upada u oči diskrepancija stavova
ispitanika s realnim stanjem repertoara.
U čemu je problem? Kako to da se u praksi malo koje kazalište doista i
odluči na postavljanje predstave s problematikom tabu-tema?
Jedan bi se odgovor mogao odnositi na pitanje dosljednosti prikupljenih
podataka u istraživanju stavova redatelja i ravnatelja. Naime, jedno
anketno pitanje Što mislite o lektirnim naslovima u kazalištu za djecu i mlade?
postavljeno je u svrhu procjene legitimnosti odgovora ispitanika. Budući
da je općepoznato da su lektirni naslovi sveprisutni i neizostavni dio
repertoara u kazalištima za djecu i mlade, željeli smo ispitati kakav je stav
redatelja i ravnatelja prema njima. Većina ispitanika smatra da su takvi
naslovi samo ponekad dobar izbor za predstavu (N = 26; 78,79 %). Manji
broj ispitanika smatra da su lektirni naslovi često dobar izbor (N = 3; 9,09
%). Budući da se stavovi ispitanika o tom pitanju ne podudaraju s realnim
stanjem na repertoarima kazališta, iz toga proizlazi ili da je izravnost
(odnosno iskrenost) ispitanika dvojbena (što se posljedično može
odnositi i na ostale odgovore ispitanika), odnosno da su mehanizmi
autocenzure prisutni već kod izražavanja stavova. Ili da to zaista misle, a
ne rade.