Tanja Novak
institucionalnoj podršci. Indirektno se time potvrđuje teza o snazi
utjecaja društvenoga pogleda na djetinjstvo: kazalište je bitno skuplja
umjetnost od književnosti, svaka predstava javno prozvana zbog
neprikladnosti u najkraćem se roku skida s repertoara, a jednako brzo
umiru i predstave koje obrazovni sustav odbije prihvatiti. Ako društvo
misli da mora zaštititi svoju djecu, jedino kazalište koje u njemu može
postojati je ono koje se tom diktatu pokorava. Logično je, dakle, da je
ispitivanje granice tabua u kazalištu puno mekše od onoga u
književnosti” (Gruić i Škuflić-Horvat 2014: 230).
O tome kakvi su stavovi domaćih ravnatelja i redatelja kazališta za djecu i
mlade, u odnosu na problematiziranje tabu-tema s kojima se djeca i mladi
ionako i u literaturi i u životu susreću, bit će riječ u razradi glavne teme
ovoga rada.
Uzorak
Pregledom popisa hrvatskih kazališta za djecu i mlade u sezonama
2015./2016. i 2016./2017. sastavljen je popis kazališta, N = 31. Pregledom
objavljenih repertoara u tim kazalištima u dvije spomenute sezone, od
preko 130 predstava nađeno je samo šest predstava koje su
problematizirale neki vid tabu-teme. Riječ je o sljedećim predstavama:
D(n)o dna Teatra Tirena; Pola – pola Teatra Exit; PocoLoco K. D. Pinklec; 2:14
h (Susret i(li) pucanj) Kazališta Virovitica; Disco svinje Teatra Exit; Dica
Gradskoga kazališta mladih Split i Preko sedam mora, preko sedam gora K.
D. Pinklec. Posljednja je jedina bila namijenjena za djecu u dobi od šest
godina, dok su sve druge bile namijenjene mladima. Od pobrojanih
predstava, dvije su (2:14 h (Susret i(li) pucanj) i Disco svinje) ubrzo skinute s
repertoara, budući da se nisu, prema riječima ravnatelja oba kazališta,
dobro prodavale.