Milan Mađarev
završeno umjetničko djelo, već sam proces umjetničkoga stvaranja
(podebljao M. M.). Umjetnik postaje inovator, istraživač, kako u sferi
umjetnosti, tako i u sferi društvenih odnosa, a gledatelj prestaje biti
pasivni promatrač ili aktivni doživljavalac, već također postaje stvaralac i
sudionik u procesu nastanka umjetničkoga djela” (Dragićević Šešić i
Stojković 2011: 213).
Zaključak
U vremenu kada je relativiziran pojam umjetnosti, kada komentar i
komentar komentara postaje važniji od umjetničkoga djela i kada
kazališna kritika o predstavama za odrasle dobiva sve manji prostor u
medijima, kritike o predstavama kazališta za djecu i mlade mogu biti samo
rjeđe s tendencijom opadanja. Ako se taj zabrinjavajući trend nastavi,
kazališna kritika i posao kazališnoga kritičara uskoro će otići u povijest, a
pisanje o kazalištu svest će se na razinu (ne)pouzdanih informacija. Ako je
kazališna kritika manje ili više vjeran odraz kazališne predstave, postavlja
se pitanje što će kazalište bez svoga odraza?