-292
Djeca izvođači u nešto su povlaštenijem položaju budući da im dramski
proces omogućuje i rad na sebi, razvijanje govornih i izražajnih vještina,
samosvjesnosti, ali je pitanje zadovoljava li ih samo to ili ipak imaju
potrebu i za ocjenjivanjem i procjenjivanjem. Možda je školski sustav
doveo do toga da učenici ne mogu uživati u plodovima svojega rada ako on
nije izvanjski vrednovan, pa je takav slučaj i s dramskim skupinama.
Istraživanje pokazuje da učenici najviše žele glumiti za žiri na natjecanjima,
vjerojatno misleći da njihove izvedbe imaju vrijednost tek kada ih ocijene
odrasli koji bolje znaju i razumiju. Djeca žele prikazivati svoje predstave
publici i uopće im nije važno tko će ih gledati pa zašto se onda ograničavati
na školu i natjecanja, kazalište je odavno prestalo biti samo zgrada (Lukić
2010). Ista ona djeca koja bi sama trebala odabirati teme i obrađivati ih u
dramskim skupinama trebala bi odabirati i svoju publiku te glumiti i
izvoditi gdje god je to moguće i potrebno, tada im neće biti potrebno
vrednovanje jer će sami vidjeti da čine promjenu. Ako damo učenicima
dovoljno veliku slobodu, možda bi zbilja mogli postati subjekti dramskoga
procesa, a u nekoj budućnosti i nastavnoga.
Literatura
Čubrilo, Snježana. Dramska skupina u osnovnoj školi. U: Hrvatski, god. VI, br.
2, Zagreb. file:///D:/Katja/Downloads/
Dramska_skupina_u_osnovnoj_skoli%20(1).pdf. 15. srpnja 2018.
Gruić, Iva. 2011. Društveno-aktualne i teške teme u kazalištu za djecu i mlade. U:
Redefiniranje tradicije: dječja književnost, suvremena komunikacija, jezici i
dijete. Ur. Bežen, Ante i Berislav Majhut. Zagreb: Učiteljski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Europski centar za napredna i sustavna istraživanja:
119-131.