Katja Petrović
• Dobre su, ali mi smo najbolji.
• Nisam pretjerano obraćao pozornost, ali predstave koje sam
gledao su bile zanimljive i malo možda bolje pisane i zamišljene
od naših predstava, ali mi nismo imali toliko vremena za probe
kao druge škole i u nekim trenutcima nismo imali dovoljno
učenika za probe ili za nove predstave.
• Volim gledati njihove predstave i različite ideje koje smišljaju.
• Gledala sam ih puno na Lidranu. Volim gledati predstave i
uvijek uživam u njima.
• Itd.
Nameće se zaključak da učenici ne samo da najčešće izvode svoje predstave
na LiDraNu, već ih tamo najčešće i gledaju, ali da ni sudionici dramskih
skupina nisu česti gledatelji drugih školskih predstava te da ih procjenjuju
najčešće uspoređujući ih sa svojim predstavama.
Zaključak
Učenici u hrvatskome školstvu ne mogu kreirati vlastiti kurikul, iako su oni
subjekti istoga, ali su izvannastavne aktivnosti otvoreniji oblici nastave,
spontaniji i posve podređeni učenicima, samo ako izuzmemo školske
priredbe čije teme određuje škola i natjecanja u čijim žirijima sjede odrasli,
a ne djeca. Danas je djeci gledateljima ponuđen puno širi spektar tema te
su predstavljene na otvoreniji način nego je to bio slučaj prije 50-ak godina,
ali razgovor s njima o tim temama ipak izostaje, a tako se ne odgajaju
budući zaljubljenici u kazalište niti pojedinci skloni kritičkome
promišljanju.