Katja Petrović
Moglo bi se reći da se tim odgovorima prikazuje odrasle kao mjerilo
vrijednosti, one koji ne uživaju u njihovom radu, napretku i izvedbi, već ga
ocjenjuju, razumiju i gledaju kako djeca ne bi bila u stanju. Tako djeca i
izvannastavnim aktivnostima zapravo pokušavaju zadovoljiti svijet odraslih i
fascinirati ga svojim ozbiljnim djelima. Iako se ne radi o velikom broju
učenika, on nije zanemariv i svakako bi se trebalo dalje pozabaviti ovim
pitanjem, barem pojedinačno.
Oni koji misle da su predstave stvarane za djecu potkrepljuju to
argumentima:
• Jer se odvijaju u školi.
• Nikad nema ozbiljnih tema te je rječnik namijenjen dječjoj dobi.
4
• Jer bi svi trebali razumjeti predstavu.
• Kako bi naučili djecu nešto novo kroz igru, zabavu i smijeh.
• Jer su predstave koje glume djeca najviše da se zabave djeca i da im se da
nekakva pouka iz njih.
• Jer se djeci dok gledaju kako glumimo gradi samopouzdanje.
• Mislim da su školske predstave pisane za učenike jer to pomaže u navođenju
drugih učenika da se pridruže dramskoj skupini.
• Itd.
Odgovori, dakle, variraju od onih praktičnih (predstave se izvode u školi, a
djeca su već tu pa su vjerojatno za njih i stvorene) preko podcjenjivanja
djece koja ne razumiju ozbiljne teme pa su stoga i dječje predstave
4 Čak i sama djeca, sudeći prema ovome odgovoru, sumnjaju u to da mogu sve razumjeti, za
njih nisu, kažu, ozbiljne teme. Škola i drugi odrasli trebali bi podizati i izgrađivati
samopouzdanje djeci, a ne činiti da se oni osjećaju neznalicama i manje vrijednima. Nadajmo
se da su ovih nekoliko odgovora samo usamljeni primjeri toga.