-272
No, jedna sudionica (Sara) navodi i vlastite kriterije po kojima ona sama sebe
vrednuje, a to su: Jesam li zadovoljna kako sam izvela zadatak, jesam li znala tekst,
jesam li se snašla u improvizaciji, jesam li izašla iz svojih okvira, poboljšala izvedbu u
odnosu na neku prošlu, uspjela se opustiti, izraziti osjećaje i slično.
Jedna sudionica priznaje kako sama traži pomoć od ostalih kolega ako joj je
potrebna: Razgovaram s ostalima o tome što me muči nakon probe ukoliko nečime
nisam bila zadovoljna, prvo se s njima savjetujem, a nakon toga pokušam sama doći
do onoga što sam si zamislila. No bitno je savjetovati se jer ipak oni mene vide na
sceni, a ja sebe ne.
Samo je jedan od sudionika izravno naveo kako se nikada ne vrednuje. Matej
izjavljuje: Ne vrednujem samog sebe. Znam što radim i što se zahtijeva od mene tako
da sam uvijek zadovoljan sa svojom izvedbom i produktom.
procjena kvalitete rada sudionika tijekom procesa rada
Kvalitetu rada ostalih sudionika dramskoga procesa sudionici procjenjuju
prvenstveno subjektivnim dojmom, no neki imaju i vlastite kriterije i
strategije po kojima vrednuju. Dvoje sudionika navodi kako dijele kriterije na
organizacijske ili formalne i umjetničke ili glumačke. U organizacijske Lovro
ubraja: redovitost dolazaka na probe, plaćanje članarine, izvršavanje ne-umjetničkih
zadataka, predlaganje logističkih rješenja za probleme, prisutnost u diskusijama
vezanim za ne-umjetnički/ne-glumački dio rada. U umjetničke ubraja: Moj osobni
dojam o tome poznaje li osoba ideju kojom se grupa bavi i promišlja li o njoj,
razumije li tekst i neizravne implikacije toga što likovi govore i rade, zna li tekst na
probi, trudi li se na sceni eksperimentirati i improvizirati, sluša li i prihvaća li
glumačku/režijsku uputu, primjenjuje li upute/dogovore izrečene na prošlim probama
i sl.
No, iako vrlo jasno razlučuju ove vrste kriterija, sudionica Ana jasno ističe
kako o glumačkome aspektu vrednovanja ostalih sudionika ne razmišlja
aktivno, već samo uživa gledajući ih kako igraju.