Slavica Benčik
Od napuštenoga psa, kojeg u tajnosti hranimo u kotlovnici škole, do
predstave s interaktivnim elementima - lak je i zabavan put. Sve navedene
aktivnosti – posjeti, susreti, praktičan rad sa psima u Azilu i psima
lutalicama u kvartu, socijalizacijske i kreativne aktivnosti bile su, kada je
riječ o predstavi, potporne metode za ostvarenje uvjerljive autorske
dramske igre. Paralelno s našim terenskim aktivnostima, po povratku u
zatvoreni svijet naše igraonice, proigravali bismo primjenom dramskih
igara, vježbi i improvizacija susrete sa psima. Nakon likovnoga oslikavanja
portreta naših pasa, pokušavali smo ih dramski predstaviti. Ti su pokušaji
bili spoj mašte, želja i stvarnosti. Ulazili bismo i izlazili iz karaktera pasa,
stavljali ih u različite situacije, odnose i polako stvarali Pseće monologe.
Te bih monologe u određenom razvojnom trenutku zapisala i tada bismo
počeli raditi na tekstu. Redovite dramske radionice, sastavljene od
različitih dramskih, plesnih i vježbi opuštanja te zamišljanja, u središtu
kojih je sada bio rad na tekstu, vodile su nas do predstave. U trenutku kada
sam osjećala da djeca vladaju likom, tekstom i cijelom pričom, počele su
scenske probe dijela predstave u kojemu nije bio predviđen angažman
publike. Interakcija s publikom bila je predviđena za drugi dio predstave,
koji smo zamišljali i o kojemu smo maštali za vrijeme proba. S velikim
nestrpljenjem djeca su iščekivala dramski nastup, koji u drugom dijelu
poziva publiku da u manjim skupinama pokuša osmisliti vlastita rješenja
problema napuštenih pasa. U završnome dijelu predstave, publika na
pozornici iznosi svoja kreativna rješenja, da bi na samom kraju svi
sudionici predstave na pozornici s transparentima pjevali pripjev pjesme o
psu lutalici te se rastali u nadi i dobroj vjeri kako će naša kreativna rješenja
pronaći put do ostvarenja.
Predstavu je bilo lako i zanimljivo raditi jer je motivirana dječjom,
snažnom željom za pozitivnom društvenom promjenom, jer su djeca
glumila stvarne pse s kojima su se redovito družila, a u predstavi su ulazila
u situacije koje su proživjela u stvarnosti, cijelim svojim bićem.