Ana Marija Cimaš
uvod
Projekt je provođen tijekom cijele pedagoške godine u starijoj dobnoj
skupini Dječjeg vrtića Lojtrica, u sklopu programa predškole i zadaća
razvoja socijalnih i komunikacijskih kompetencija i stvaralaštva na
materinskome jeziku. Započeo je idejom razvoja pozitivne slike o sebi i
razvoja sposobnosti prepoznavanja i izražavanja emocija verbalnom i
neverbalnom komunikacijom putem dramatizacije literarnih djela i
igrokaza.
Putem književnoga stvaralaštva i dramskoga izričaja željeli smo kod djece
potaknuti socio-emocionalni razvoj, odnosno razvoj samovrednovanja
(uspješnost, samoinicijativnost, ustrajnost, samoprocjena - što mogu bolje
ili što ne mogu, ovo sam učinio/učinila dobro, ono nisam...) te stvaranje
bolje slike o sebi kao uspješnom djetetu koje posjeduje određene vještine i
kompetencije. Osvijestiti kod djece ono u čemu su dobri i pohvaliti ih za to,
ali isto tako ih potaknuti da nešto u čemu nisu toliko dobri razvijaju i budu
uporni.
U okviru projekta djeca su posjećivala kazalište, crtala i izmišljala
slikopriče, izrađivala štapne lutke od različitih pedagoški neoblikovanih
materijala, kreirala male scenske igre i izražavala se simboličkom igrom.
Praktično iskustvo pokazuje nam da putem simboličko-imitativne igre
djeca jačaju kreativnost i imaginaciju jer u igri slobodno istražuju,
kombiniraju, iskušavaju nove ideje izražavajući se na svoj način. Simbolička
igra usmjerava dijete u razvoju divergentnih sposobnosti, posebice dramske
igre u kojima djeca izmišljaju maštovite uloge i priče. ”Dijete koje ima
mogućnost igrati se lutkom brzo nauči voljeti sebe kao jedinstveno biće.
Pomažući mu da sebe vidi u takvom svjetlu i da se dobro osjeća zbog svojih
zamisli i onoga što čini, omogućujemo mu da stekne osjećaj samopouzdanja
i važnosti” (Ivon 2010: 40).