-162
manjine u društvo“ (Kunac i dr. 2018: 92). Zato, od svih životnih područja
na koja se treba fokusirati, Nacionalna strategija za uključivanje Roma
obrazovanje stavlja na prvo mjesto.
Dramska skupina sigurno predstavlja vrijednost inkluzivne školske kulture.
Kako su učenici sami naveli, bilo im je i teško i lijepo; stjecali su radne
navike, naučili pravila, kreirali, postizali priznanja, osjećali se uspješnima.
Možemo, dakle, reći da dramsko-pedagoški procesi, jednako kao i u drugih
učenika, „djeluju holistički integrirajući intelektualnu spoznaju, proživljene
emocije i estetski doživljaj u cjelovito iskustvo koje potkrepljuje i osnažuje
svaki daljnji korak osobnoga aktiviteta usmjerenoga bilo na učenje, na
osobni rast, na javno izražavanje ili pak liječenje“ (Krušić cit. prema
Lugomer 2008: 15).
Unazad deset godina (koliko smo mogli rekonstruirati) u radu naše školske
dramske skupine sudjelovalo je više od 15 učenika Roma, 6 u dvama
međunarodnima projektima o ravnopravnosti spolova (Etwinning) i
inkluziji Roma, 8 na županijskoj, a 6 na državnoj smotri LiDraNa. Brojke
nisu beznačajne, ali ih ne spominjemo da bi nas impresionirale, već
potaknule na razmišljanje je li to dovoljno.
Da, romski su učenici doista postigli vrijedne rezultate, da, razvili su svoje
potencijale, dijelili priznanja, osjetili ravnopravnost kao i važnost baš po
tome što pripadaju drugačijoj kulturi. Međutim, bile su potrebne godine
dramsko-pedagoškoga voditeljskog rada i iskustva da se, osim scena s
motivima iz života romske populacije igrane na hrvatskome jeziku ostvari i
scena govorena romskim jezikom (Nasrudin hodža i njegova krava) što je
korak više za inkluziju. Postignuća su značajna i pokazuju nam da smo na
pravome putu. No, put treba nastaviti do potpunoga uključivanja svih
Roma i svih onih u nepovoljnome položaju. Ne smatramo to utopijom, ali
ćemo za kraj ipak navesti blisku nam Boalovu misao: „Uloga utopije nije da
utopija bude dosegnuta, nego da nas tjera da se neprestance više i još više
trudimo. Moći sanjati je isto kao i da se san ostvario“ (Boal 2009: 34).
.