-158
4. Predstava Nasrudin hodža i njegova krava (šk. god. 2017./2018., učenici 5.,
7. i 8. razreda)
Prije čitanja narodne pripovijetke istoga naslova zadano je mjesto
događanja - sajam. Učenici su se dosjećali svojih iskustava o ili sa sajma i
improvizirali događaje mijenjajući likove više puta. Učenice Petra i Sara
nakon izvođenja različitih situacija pojedinačno ili u skupini, dobivaju
uputu da rade u paru i da igraju romske likove uključujući i govorenje
romskim jezikom. Njihove ideje nisu bile ni blizu uobičajenim
klišeiziranim likovima romske gatare, prosjaka ili zabavljača. Upravo
suprotno, prvo su pokazale situaciju u kojoj je jedna od njih pala zbog
grubljega napada i ne pomaže joj nitko osim prijateljice. U nastavku, nakon
upoznavanja s tekstom, ipak je trebalo smišljati situacije uklopive u
šaljivost priče. Takav tijek rada iznenadio je učenice jer su nekoliko puta
pitale zar da zaista govore romskim jezikom, a onda, nestrpljivo ne
dočekavši sljedeću probu i na školskome hodniku, hoće li i u predstavi, na
nastupu, govoriti romskim, što se voditeljici učinilo čudnom
nepovjerljivošću. Trebalo je osvijestiti da dotadašnje iskustvo afirmacije
romske djece nije isto u voditeljice i učenika. U dramsko-pedagoškim
procesima (pozitivne) promjene prolaze svi, i voditelji. Obje su učenice više
godina članice dramske skupine, ali su u ovoj predstavi nekako posebno
motivirane što je dodatno utjecalo na cijelu skupinu.
Analiza doživljaja romskih učenika o aktivnostima dramske
skupine
S namjerom da o radu dramske skupine doznamo i iz učeničke perspektive,
osmišljen je Upitnik o doživljaju dramskih aktivnosti za romske učenike. Osim o
tome kako doživljavaju ili su doživljavali sudjelovanje u skupini, upitnikom
se nastojala dotaknuti i učenička procjena utjecaja stečenoga iskustva na
trenutnu životnu situaciju. U prvome dijelu pitanja se odnose na školu i
razred koje trenutno pohađaju, na broj godina provedenih u dramskoj
skupini i na jezik kojim komuniciraju kod kuće.