Snježana Čubrilo
Interakcija između izvođača, prevoditelja i publike bila je vrlo složena.
Međutim, nitko se nije zbunio. Proces se odvijao svojim tijekom sa
zanimljivim improvizacijama i plodnom raspravom. Dobra uvježbanost i
pripremljenost učenika-glumaca, kao što smo već napomenuli, bila je
neophodna, ovdje još značajnija jer je omogućila svim učenicima da osjete
novu inspiraciju i osnaženost kao sudionici jednog međunarodnoga skupa.
Ljudi iz različitih zemalja izražavali su čvrste stavove o potrebi
podupiranja i uvažavanja, odnosno, inkluziji Roma.
3. Predstava Sasvim običan dan (šk. god. 2014./2015., učenici 7. i 8. razreda)
Početni zadatak u procesu stvaranja ove predstave bio je razmisliti o
problemima koji učenike trenutno najviše zaokupljaju i pokazati ih
improvizacijama. Svi su primjeri govorili o naoko banalnim odnosima
unutar obitelji koji su se kasnije dublje razotkrivali i bili popraćeni jakim
emocijama. Učenici su osvijestili da se po tome ne razlikuju i da se svi
suočavaju s problemima. U skupini je među ostalima bilo četvero učenika
Roma. Jedna je njihova priča govorila o strahu za oca, srčanoga bolesnika
koji je doživio infarkt. Druga o nepravednom odnosu ukućana prema
djevojčici od koje svi očekuju da radi kućanske poslove, a ne žele joj
pomoći ni stariji ni mlađi brat. Odmicanjem od osobnih iskustava u
zamišljenu stvarnost predstave nastojali su se oblikovati pozitivni stavovi i
rješenja. Školska je psihologinja u procesu nastajanja i igranja predstave
vidjela i određeno terapijsko djelovanje: izražavanje osobnih negativnih
iskustava scenskim sredstvima omogućilo je djeci da javno iznesu svoje
strahove i probleme a da pritom budu zaštićena skupnom energijom,
suigrom i prenesenim značenjima što konačno djeluje na smanjivanje
negativnih osjećaja i osobno osnaživanje.