-116
uočimo li jasnu razliku između razvojem uvjetovanoga pred-iskustva
djeteta i nesvrhovitoga oblikovanja, odnosno utopije i umjetničke zbilje
predstavljača, a kako uočiti razliku nego isprobavanjem i istraživanjem?
Zaključak
Sagledavajući teatar objekta kao vrlo širok pojam, koji osim kazališne
umjetnosti u sebi ujedinjuje i ostale umjetnosti (poput plesne, glazbene i
likovne) te otvara nov, drugačiji i duhovniji pristup gledanju, ali i stvaranju
predstave, mišljenja smo da je implementacija istoga u pedagoški rad vrlo
kompleksna te pred odgajatelja i učitelja postavlja velike izazove.
Istraživanja, promišljanja i sudjelovanje u alternativnome teatru donijelo je
nove poglede i odnose sa stvarima koje nas okružuju.
Taj drugačiji teatar, vizualni teatar promijenio je shvaćanje lutkarstva
pobijajući dosadašnje tradicionalne okvire i stavio nas u drugačiji odnos i
poimanje, ne samo lutke, već materijala uopće. Naše shvaćanje i poimanje
lutke i materijala utjecalo je i na to kako će naši odgajanici i učenici vidjeti i
osjetiti lutku i predmete, koji ih okružuju jer oni govore i pričaju svoju
priču ako ih želimo čuti.
Glavni cilj bio nam je da djeca materijale i objekte pomaknu iz njihova
uobičajenoga konteksta i vide njihovu magičnu stranu. Odabranim i
promišljenim vođenjem, djeca su materijale i objekte pomaknula iz njihova
uobičajenoga konteksta te vidjela njihovu magičnu stranu. Lutka tako
postaje sredstvo pomoću kojega u igri unosimo svoj unutarnji svijet u stvari
koje nas svakodnevno okružuju. Stvoriti scensku poeziju u kojoj će djeca u
svojoj igri biti dio cjeline, a ostati slobodna u svojoj kreaciji ovisi o
umješnosti vođenja odgajatelja i učitelja, koji su teorijskim saznanjima i
iskustvom u praksi stekli određena znanja i kompetencije.