komentare u vezi primjene kod savjetodavnih angažmana ( vidjeti 13.2 , 13.3 , 13.4 , 13.6 , 14.2 i 14.5 )
5 . Veći naglasak na planovima vezano za strategiju interne revizije , izgradnji odnosa i komunikaciji ( Nekoliko je novih standarda koji nisu eksplicitno postojali , uključujući Standard 9.2 ( Strategija interne revizije ), Standard 11.1 ( Izgradnja odnosa i komunikacija sa zainteresovanim stranama ) i Standard 12.2 ( Mjerenje učinka ). S obzirom na to da je praksa pokazala u istraživanju da samo 1 od 5 odjela u praksi ima dobar detaljan strateški plan interne revizije , novi standardi promovišu i nameću strateški pristup rada funkciji interne revizije . Standardi također postavljaju veća očekivanja kada je riječ o komunikaciju sa revizorskim odborom i višim rukovodstvom , dajući jasne zahtjeve za diskusiju o specifičnim pitanjima . Uz to , zahtjevi svakog domena III ( Vodećih ) standarda definiraju nekoliko „ obaveznih “ aktivnosti za direktora odjela interne revizije i određuju specifične aktivnosti revizorskog odbora i višeg menadžmenta kao „ bitne uslove “ koji treba da podržavaju sposobnost interne revizije da ispuni „ Svrhu interne revizije “.)
6 . Novi naglasak na mjerenju učinka ( Novi standard ( 12.2 ) zahtijeva od direktora odjela interne revizije da razvije i procijeni ciljeve za procjenu učinka odjela i funkcije interne revizije , uzimaju ći u obzir doprinos i očekivanja revizorskog odbora i višeg rukovodstva . Standard ne zahtijeva korištenje specifičnih ciljeva učinka , ali poveza ne smjernice pružaju primjere kategorija kao što su pokrivenost revizijom , implementirani akcioni planovi , zadovoljstvo sudio nika , postotak pregledanih ključnih rizika i kontrola organizacije itd . Odnosno , biće od ključnog značaja ugraditi mjerljive metrike u novi strateški plan odjela interne revizije .)
7 . Veći nivo vezano za ocjenu kvaliteta rada odjela i funkcije interne revizije ( Kada je riječ o internom i eksternom ocjenjivanju kvaliteta , novi standardi su se promijenili na nekoliko načina . Obje vrste ocjenjivanja sada moraju uzeti u obzir ne samo usklađenost sa standardima , već i postizanje ciljeva učinka . Nadalje , za eksterno ocjenjivanje , direktor odjela interne revizije mora osigurati da nezavisni ocjenjivač , ili barem jedan član tima za ocjenjivanje , ima aktivno imenovanje Ovlaštenog internog revizora i certifikat za ocjenu kvaliteta interne revizije , kada je riječ o eksternoj ocjeni kvaliteta .)
Očigledno je da su ovaj put u fokusu problemi koji onemogućavaju da se savremena interna revizija razvija u pravcu sve veće neutralne podrške upravljanju i prevazilaženju rizika organizacije uz , svakako , ulogu ocjene realnosti i objektivnosti i uspješnosti internih kontrola i procesa . Fokus je u tom smislu posebno na bliskoj saradnjia sa rukovodstvom organizacije i sa revizorskim odborom .
33