Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 80

Mikulić je samo dodao da će Bosna i Hercegovina brzo kandidirati nekoga, ako se zaključi da to treba učiniti, a Vlahović je kazao kako je on bio uključen u te mučne razgovore posljednjih desetak dana, i da je to shvatio kao pomoć Titu, koji daje mandat, da ne mora sam prolaziti kroz te „mukotrpne poslove“, a mandatar će biti onaj s kojim se Tito saglasi. Zatim je Branko Mikulić kazao: „Za dva dana ćemo se druže predsedniče vratiti, jer nismo razmišljali o svojim kandidatima“, na šta je Tito prilično ljutito reagirao: „Niste vi razmišljali ni od onda kada sam ja sa vama razgovarao. O tome je stvar. A to je već prošlo mesec dana, više.“ Nakon pauze Vlahović je saopćio da je dogovoreno da se naprave konsultacije u republikama do petka, a da se u subotu 29. maja održi sastanak sa predsjednicima republičkih i pokrajinskih CK i da se o tome razgovara. Tako je ova sjednica završena s prijedlogom da Mijalko Todorović bude kandidat za predsjednika Skupštine SFRJ, a Nikola Ljubičić za sekretara za narodnu odbranu. Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora i Hrvatska su dobile zadatak da do petka, 28. maja, iznesu konkretne prijedloge za novog predsjednika SIV-a, nakon čega će predsjedavajući Izvršnog biroa te prijedloge saopćiti ostalim republikama, a 29. će se o tome održati sastanak predsjednika CK republika i pokrajina u Izvršnom birou, gdje će se utvrditi prijedlog za mandatara koji će se proslijediti Titu, koji, po Ustavu, o tome donosi definitivnu o dluku. Naravno, naglašavano je da je novi SIV nužno imenovati zbog nove političke situcije nastale usvajanjem ustavnih amandmana, stvaranja Predsjedništva SFRJ, veće uloge i odgovornosti republika i slično, a ne zbog slabosti u radu dotadašnje SIV-a. Prema Mikulićevim bilješkama, sastanak predsjednika CK i PK održan je već 27. maja 1971,13 i na njemu su se kao kandidati za predsjednika SIV-a spominjali Džemal Bijedić (iz Bosne i Hercegovine), Miko Tripalo i Dušan Dragosavac (iz Hrvatske), te Kiro Gligorov iz Makedonije, ali ih je više podržalo Bijedića smatrajući da se radi o uglednoj političkoj ličnosti koja je dobro poznavala politički sistem, a bio je i upućen u privredni sistem. Tito je, međutim, i na ovom sastanku kazao da nije isključeno da mandatar SIV-a bude neko iz Hrvatske, čak to u takvoj situaciji „ne bi smetalo,“ ali je Dabčević Kučar taj prijedlog odbacila. Marko Nikezić je smatrao da je Kiro Gligorov dobar kandidat za mandatara SIV-a, ali je Savka Dabčević Kučar istakla da je Džemal Bijedić za Hrvatsku prihvatljiviji kandidat. Dabčević je kasnije u svojim memoarima zapisala da su podržavali Bijedića a ne Kiru Gligorova, jer su vjerovali da je Gligorov, kao ranije dugogodišnji ministar privrede, bio 13 AFBiH, BM, k. 10, (Mikulićeva bilješka od 27. maja 1971). 78