Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 112

mogu doprinijeti svestranijem, temeljitijem i objektivnijem odnosu prema
historijskim fenomenima, sa što manjom mogućnošču upliva stereotipa,
predrasuda i/ili očekivanja koje pojedinac ima. Dakle, u prvi plan izbija
snažan vaspitno-odgojni utjecaj muzeja kao vanrazredne aktivnosti učenika
i posjetioca uopće.
Da bi se osigurao multipersepktivan pristup izvorima koje jedan muzej
nudi, i osigurao odgojni utjecaj muzejskih izvora, potrebno je, između ostalog,
obratiti pažnju na sljedeće:
1. Kojim izvorima muzej raspolaže?
2. Jesu li ti izvori podjednako zanimljivi i informativni, odnosno imaju li
obrazovno-odgojnu funkciju?
3. Nudi li muzej mogućnost da zainteresirani posjetilac dozna više o
izvoru: mjestu i vremenu nastanka izvora, autoru, njegovu životu,
društveno-historijskim okolnostima u kojima je nastao izvor, autorima
koji su ga podvrgli eventualnoj kritičkoj ocjeni?
4. Postoji li zaposleno lice u muzeju koje je odgovorno i kompetentno
da tokom godine sarađuje sa nastavnim osobljem radi planiranih i
osmišljenih učeničkih posjeta?
5. Orijentacija muzeja u budućnosti se podjednako bazira na turističkoj i
odgojno-obrazovnoj osnovi, itd.?
Naravno, postoji niz bitnih pretpostavki koje utječu na multiperspektivnost3
u obrazovanju i odgoju iz historije, ali mi u prvom redu ističemo one koji u
početnoj osnovi mogu odrediti nečije gledište i stav.
Vrsta i metoda korištenja određenoga izvora svakako je u uskoj vezi s
mogućnostima koje nudi lokalna zajednica. Međutim, bez obzira na prirodu
i mogućnost korištenja primarnih i sekundarnih historijskih izvora, nužno
je njihovo maksimalno korištenje (statistika, vizualni materijali, njihovo
kombiniranje, i dr.).
Dakle, izvori koje muzej posjeduje u jednoj sredini trebalo bi da omoguće
učeniku (i posjetiocu) da razvije razumijevanje i sposobnost primjene
proceduralnih i substantivnih koncepata ključnih za proučavanje historije.4
3 Multiperspektivnost je demokratski stav kojim se razlikuju činjenice od mišljenja i pomoću
kojega se shvaća da ne postoji univerzalna historijska istina. Multiperspektivnost nije relativizam,
jer je cilj da učenici, nakon što događaje sagledaju iz različitih perspektiva, naprave izbor koji je
racionalan i dobro obrazložen, a ne zasnovan na predrasudama i emocijama. (cit. prema: Back,
Luisa, Priručnik za nastavnike historije u Bosni i Hercegovini, 2006, str. 37)
4 Proceduralni: izvor, dokaz, hronologija, mišljenje/činjenica, pristrasnost/objektivnost, propaganda.
Substantivni (sadržajni): uzroci i posljedice, uočavanje sličnosti i razlika, sukob i pomirenje,
moć i autoritet, kultura i civilizacija, itd; S. Koren; M. Najbar-Agičić, Evropska iskustva i nastava
povijesti u obveznom obrazovanju, Povijest u nastavi, Zagreb, 2007.

110