Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 94

Sve do početka Drugog svjetskog rata Humo je stvaralački dograđivao svoj poetski svijet i on ostaje kao najblistaviji odsjaj sunca s Radobolje, Neretve i zarudjelih vinograda Cima. Ali, ishodište iz kojeg se rađao taj svijet nestajao je još za Humina života. A koliko je za pjesnika bio blagotvoran i ljekovit, svjedoči zapis Ivana Kordića o susretu sa bolesnim pjesnikom, koji je ležao u mostarskoj bolnici, a agilni mostarski kulturni poslenik Ihsan Ico Mutevelić predložio je da ga posjete. Pjesnik, koji je već teško hodao, veoma se obradovao i izrazio je želju da odmah pođu u Cim. Uz nevoljki pristanak ljekara, odmah su krenuli na izvorište Humine inspiracije. Tu sliku nikad neću zaboraviti: kad smo otvorili vrata pomažući mu da izađe iz auta, rekao je: ‘Pustite me!’ A potom pošao ispred nas prašnjavim puteljkom uz brdo, tako sigurnim korakom i takvom snagom da smo ga mi jedva slijedili; uz to neprestano je pričao, pokazivao nam brda i vinograde kojima su šetali Grozdan i Grozdana, kao da su stvarni živi likovi, kao da su pred nama, pretvarao nam je snoviđenja u stvarnost a zbilju u san. Baš kao da je tog trenutka ponovo pisao ‘Grozdanin kikot’… Ovim riječima sačuvao je Kordić, također pjesnik Mostara, od zaborava posljednje Humine trenutke u zavičaju junaka njegovog čuvenog lirskog romana. Do početka Drugog svjetskog rata Humo je boravio pored Mostara te povremeno Beograda, uglavnom, u Sarajevu, gdje je učestvovao u književnom životu Bosne i Hercegovine. U tom krugu našao se uz sarajevske pisce Marka Markovića, Borivoja Jevtića, Isaka Samokovliju – kojima se neko vrijeme bio pridružio Tin Ujević – zatim književnim kritičarom Jovanom Kršićem, slikarom Romanom Petrovićem, koji je bogato ilustrovao neka Humina djela. Sa ovom grupom sarajevskih pisaca povremeno se nalazio i Živko Miličević, urednik za kratku priču u tada prestižnoj Politici, čiji je redovni saradnik bio i Humo. Organizovani kao Grupa sarajevskih književnika, nastojali su da unaprijede objavljivanje književnih djela i njihovo predstavljanje na književnim večerima. Inače, zahvaljujući Miličevićevoj otvorenosti prema bosanskohercegovačkim književnicima, na stranicama Politike objavljivani su prilozi, koje, sabrane danas, vidimo kao izvornu bosansku priču. Kasnije su se na stranicama ovog lista našli Branko Ćopić, Zija Dizdarević, Zvonimir Šubić i drugi bosanskohercegovački pisci koji su djelovali u razdoblju između dva svjetska rata. I Humo i drugi pisci, njegovi zemljaci, na koje se tada u Beogradu gledalo kao da dolaze iz nedovoljno poznatog, pomalo tajanstvenog, upravo, orijentalski zamagljenog, svijeta Bosne, pored rada na izvornom književnom stvaralaštvu, borili su se da pokrenu domaće književne listove i časopise, kako bi probili bezzidi zid (Skender Kulenović) provincije, što ih je dijelio od tada razvijenijih središta i na istočnoj i na zapadnoj strani. Bez njihovog djelovanja ovo razdoblje poprimilo bi obilježja gluhog doba u bosanskohercegovačkom književnom kontinuitetu. 92