Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 93

Dr. Medhija Maglajlić

IŠČEZLI DANI HAMZE HUME
Ovaj posuđeni naslov iz autobiografskih zapisa Hamze Hume činio se
prikladnim za ovaj prilog, kojim želimo skrenuti pažnju na ostavštinu pjesnika
koji se voljenom Jugu vraćao kad god je mogao, a posebno učestalo u kasnijoj
životnoj dobi. U tom smislu upečatljiva je njegova pjesnička oporuka, kojom
se želio osigurati za slučaj da ga smrt zaskoči daleko od rodnog kraja: Pa ipak
kad jednom sklopim oči, / Želja će posljednja biti: / Da me se moji drugovi sjete
/ I da me put juga nose. Želimo ukazati ne samo na pjesnikovu materijalnu
ostavštinu – njegove knjige, rukopise, prepisku, dokumente, fotografije,
predmete: umjetnički portret, njegovu lulu i naočale, koji leže na policama
Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, kao i na predmete koji se
čuvaju u prostoru Muzeja Hecegovine – već i na onu fluidnu ostavštinu
pjesnika koja je ostala u njegovom zavičaju, u kojem je vidio i našao svoj
pjesnički svijet i život, i kojem je u jeziku oblikovao neprevaziđene duhovne
spomenike. Danas je 40 godina od smrti neponovljivog pjesnika Juga, Mostara,
pritajene, tajanstvene sile ljubavi, strasti, ljudskog nemira i drhtaja svega živog,
pa i kamena zavičajnog.

Hamza Humo u radnoj sobi

91