Nataša Govedić Akademija dramske umjetnosti natasa . govedic @ zg . htnet . hr
PLENARNO IZLAGANJE
ZAŠTO SVAKOM RAZREDU TREBA DRAMSKI PEDAGOG ILI DRAMA KAO POLIVALENTNA METODA UČENIČKE EKSPRESIVNOSTI , RJEŠAVANJA KONFLIKTA I GRAĐANSKE KULTURE U UČIONICI
Sažetak
Drama je tijekom 20 . stoljeća postala redovita pratiteljica edukacijskih pedagogija zbog svog višestruko dokumentiranoga i analitički afirmiranoga transformativnog potencijala , i na planu maksimaliziranja učeničkog akademskog potencijala , građi , i zbog optimaliziranja socijalnih interakcija u razredu . Zbog toga se u posljednjih stotinu godina radikalno mijenja odnos škole prema profesiji dramskog pedagoga : to više ne može biti „ rascijepljeni učitelj “ koji donira svoje slobodno vrijeme da bi uspostavio lateralne i ekstrakulikularne dramske aktivnosti u razredu , već školovana osoba koja čitav svoj radni dan posvećuje promišljanju i uspostavljanju dramskih metoda u razredu . Danas znamo da dramski elementi razredne nastave obuhvaćaju čitav niz interakcijskih protokola i relacijske estetike odnosa učenik - nastavnik , učenik - učenik , nastavnik - nastavnik , učenik - gradivo , nastavnik - gradivo , nastavnik - učenici , nastavnik - gosti , učenik - gosti , učenik - roditelj , nastavnik - roditelj , nastavnici i učenici - šira zajednica u kojoj se nastava odvija itd . Kvaliteta ovih relacija može biti „ automatska “, neosviještena , formalizirana i formalna , zbog čega u pravilu strada i proces učenja i razina socijalnih kompetencija učenika u razredu ili možemo postati svjesni obilja dramskih procedura te verzirani u dramaturgiji interakcija u razredu . Zbog toga je u promišljanju i izvođenju nastave od ogromne važnosti kako institucionalno prepoznajemo i vrednujemo ulogu dramskog pedagoga te samu dramsku dimenziju nastave : njezin transformativni , istraživački , dijaloški , aktivistički , umjetnički , pa i terapijski potencijal . U učionici 21 . stoljeća dramski pedagog morao bi biti stalni pratitelj i ravnopravni sugovornik svakog razrednika i učenika u svakom pojedinom razredu , o čemu ćemo detaljnije govoriti na nekoliko metodoloških primjera iz prakse . Prema iskustvu legendarnoga talijanskog edukatora Lorisa Malaguzzija , prema čijoj metodi stvaranja razredne kulture ljubavi prema saznavanju , kao i kulture suradnje , solidarnosti i intrinzične motiviranosti učenika u istraživanju i stvaralaštvu , svaki razred prate dvije facilitatorske osobe : umjetnik i pedagog . Atelierist je osoba koja svakodnevno misli i gradi edukaciju u razredu umjetnošću , dok je pedagogiste osoba koja misli i gradi edukaciju metodom predstavljanja nastavnoga gradiva . Već je i sama dijaloška struktura dvaju nastavnika dramska , što bitno povećava „ pedagogiju mogućnosti realizacije osobnih potencijala svih sudionika “, kako kvalitetnu nastavu imenuje Roger Simon u svojoj knjizi Teaching Against the Grain : Texts for a Pedagogy of Possibility . Ključne riječi : dramska pedagogija , dramsko učenje kao iskustveno učenje , izvedbene kompetencije , Malaguzzijeva metoda , primijenjena drama , relaciona pedagogija
Suvremeno shvaćanje dramske pedagogije ili primijenjene drame ili edukacijske drame u školama , konkretno u radu britanske teatrologinje Helen Nicholson ( 2005 ), inzistira na tome da je riječ o obliku građanske kulture koja duboko uznemirava politički status quo . Primijenjena drama izlazi iz kazališta ( i to specifično brehtijanskog kazališta ) kako bi uprizorila različite oblike socijalnih situacija – prvenstveno
9
P L E N A R N A I Z L A G A N J A