Ivana Balen Dječji vrtić Vrbik ivana . balen1406 @ gmail . com
Sažetak
STRUČNI RAD
RODITELJI ZA DJECU – KAD RODITELJI POSTANU GLUMCI
Rad prikazuje projekt koji su pokrenule odgojiteljice dječjeg vrtića Vrbik , a koji je ostvaren u suradnji s roditeljima jedne odgojne skupine . Cilj projekta pod nazivom Roditelji za djecu bio je omogućiti roditeljima da na zanimljiv i kreativan način doprinesu kvaliteti odgojno-obrazovnoga procesa te utjecati na izgradnju pozitivnih stavova djece prema kazalištu i pripovjednoj umjetnosti uopće . Projekt je doprinio kvalitetnijoj suradnji odgojitelja i roditelja , roditelja i roditelja , a djeca su iz njega dobila višestruku korist . Kao rezultat projekta nastale su tri predstave za djecu koje su uz moderiranje odgojiteljica osmislili i odigrali roditelji . Tri skupine imale su zadatak odabrati tekst koji će scenski obraditi , podijeliti uloge , izraditi scenografiju i kostime te plakate i pozivnice za predstavu . Uložen trud višestruko je koristan jer je svaka od odigranih predstava na djecu ostavila snažan dojam ponosa na vlastite roditelje , ali im i poslužila kao poticaj za vlastite interpretacije priča u slobodnoj igri . Neke pjesme i dijelovi predstava djeci su i nakon nekoliko mjeseci ostale u jasnom sjećanju te su ih iznova odigravali . Ovakvim načinom suradnje roditelji i odgojitelji postaju pravi partneri u odgoju djeteta , a ostvaren je i temeljni korak da kazalište postane dio djetetova života . Ključne riječi : dječji vrtić , dramski odgoj , kazalište za djecu , predstava za djecu , suradnja
Kazalište za djecu i scenski odgoj
Dječjim kazalištem smatramo one scenske izvedbe s djecom i / ili za djecu , koje se koriste sredstvima kazališnog žanra , jezikom i pokretom , kostimima , maskama , kulisama i rekvizitima ( Schneider 2002 : 13 ). Mađarev pak govori o dječjem teatru kao onom čije se predstave izvode uživo za dječju publiku , a glumci mogu biti odrasli , djeca ili jedni i drugi zajedno ( Mađarev 2018 : 309 ).
Kazalište za djecu tijekom povijesti bilo je podložno mnogim promjenama , a njegovi početci sežu u 16 . st . Prvotno su to bile crkvene drame s prikazima religioznih sadržaja i završne školske svečanosti . Djeci su bile namijenjene drame i igrokazi didaktičko-prosvjetiteljske forme s naglašenim pedagoškim ciljem prijenosa religioznih i moralnih vrijednosti ( Ladika 1970 , Schneider 2002 ). U Hrvatskoj je 1886 . Dječji vrtić Ernestine Thyr u novoj zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta izveo prvu predstavu za djecu : Gornerovu Trnoružicu ( prema Ladika 1970 ).
Na prijelazu iz 19 . u 20 . st . prevladava ideologijsko stajalište o djetetu kao pasivnom , ovisnom i nekompetentnom biću nad kojim vladaju odrasli ( Babić i Irović 2003 ) te se smatra da djecu treba zaštiti od surovosti stvarnoga svijeta . Te promjene u sociološkoj konstrukciji djetinjstva utječu i na razvoj , tematiku , estetiku i primarnu svrhu predstava namijenjenih djeci i mladima . Zapostavlja se umjetnički segment dječjega kazališta , a naglašena je njegova didaktička i zabavljačka uloga ( Schneider 2002 ).
Dječje kazalište u 20 . stoljeću pod velikim je utjecajem politike , a tematski se odmiče od želje da djeci svijet prikaže nevinim pa preuzima ulogu pokretača promjena u svijetu . Češće se prikazuju dječje predstave , a nakon 2 . svjetskog rata raste broj kazališta za djecu kao i scenskih dječjih ustanova ( Ladika 1970 ). Da je Hrvatska držala korak s europskim dječjim kazalištima , vidljivo je iz primjera predstave Tonček i Točkica koju je na scenu postavio redatelj A . Verli ubrzo nakon što E . Kästner izdaje svoj roman
57
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I