Damir Miholić Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu damir . miholic @ erf . unizg . hr
PLENARNO IZLAGANJE
Sažetak
DRAMSKI ODGOJ I DJECA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU
U okviru predavanja predstavljena su neka teorijska i praktična razmatranja uloge dramskoga odgoja unutar cjelovitog edukacijsko-rehabilitacijskoga procesa , odnosno , rada s različitim skupinama djece s poteškoćama u razvoju u inkluzivnim ili posebnim odgojno-obrazovnim uvjetima . Naglašena je holistička komponenta dramskoga odgoja koja uključuje iskustvenu i motivacijsku ulogu u realizaciji odgojnoobrazovnih ishoda , te općenito , u podržavanju kvalitete života ove skupina učenika . Ovi aspekti razmatrani su u kontekstu specifičnosti pojedinih teškoća / oštećenja / stanja ( tjelesna invalidnost , oštećenja vida i sluha , specifične teškoće učenja , poremećaj pažnje s hiperaktivnošću ( ADHD ), intelektualne teškoće i poremećaji iz spektra autizma ), odnosno prilagodbi dramskoga procesa ( postupaka i tehnika ) u odnosu na komunikacijske modalitete te fizičke , emocionalne i kognitivne mogućnosti pojedine populacije učenika . Poštujući nužnost prilagodbi , dramska metoda dobiva moć da izbriše granica koja dijeli tipično i s teškoćom i kada događanja u grupi postaju zajednička dramska igra koja otvara neke skrivene prostore slobode izražavanja , suradnje i razumijevanja . Ključne riječi : djeca s teškoćama , dramski odgoj , inkluzija
Uvod
Početci mojega putovanja teorijom i praksom dramske pedagogije bili su početkom 90-ih godina prošlog stoljeća u dramskom studiju Zagrebačkog kazališta mladih . Svoja iskustva polaznika dramskog studija ( u skupini Ines Škuflić Horvat ) transformirao sam u ulogu voditelja nekoliko dramskih skupina različitih uzrasta . Ovi početci poklopili su se vremenski i s mojim studiranjem na Edukacijskorehabilitacijskom fakultetu , tada Fakultetom za defektologiju . Ujutro sam slušao predavanja , išao na vježbe , učio za ispite , a navečer i subotom ujutro vodio dramske skupine . Tih sam godina intenzivno pohađao kazališne i dramskopedagoške radionice , učio na vlastitim pogreškama i slušao savjete starijih kolega . U okviru studentskih obveza , kada su sadržaj i teme to omogućavale , počeo sam svoje kazališno i dramskopedagoško iskustvo primjenjivati kao edukacijske i rehabilitacijske postupke u radu s djecom s teškoćama . Veliki broj sati studentske prakse boravio sam na Odjelu onkologije Dječje bolnice u Klaićevoj ulici i stjecao iskustva primjene dramske metode u suportivnom kreativno-terapijskom radu s djecom s malignim oboljenjima . U ovom području pedijatrijske psihosocijalne onkologije ( primjene kreativnih tehnika u radu s djecom i njihovim roditeljima na onkološkom odjelu ) napisao sam diplomski rad , a kasnije i doktorsku disertaciju .
Na Fakultetu smo slušali različite predmete : medicinske , pedagoške , psihološke i , naravno , najviše onih vezanih za samu edukacijsko-rehabilitacijsku ( defektološku struku ). Bilo je to vrijeme prije implementacije bolonjskog procesa , tako da smo predmete slušali cijeli semestar i tematski su se vezali za pojedina oštećenja i / ili problemsko područje koje se odnosilo na sva oštećenja . Neki ključni pojmovi koji su često ponavljali bili su hendikep ( eng . hand – ruka , cap – šešir , kapa = prosjak ), osobe , institucionalizacija , integracija i , kao ideal , inkluzija .
Kao početni aksiom struke naglašeno je razumijevanje čovjeka kao bio-psiho-socijalne strukture , odnosno sustava / cjeline koja je više od jednostavnoga zbroja elemenata . Vezano uz ovu postavku , kao vrlo
41
P L E N A R N A I Z L A G A N J A