Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 84
Maja Vidović i Milka Rimac
1. Uvod
„Osnovni cilj sindikata kao kolektivnih organizacija radnika jest zastupati,
štititi i proširivati prava i interese zaposlenika koji su njihovi članovi“
(Pološki Vokić i Marić, 2012., 14.). Sukladno tome, sindikati donose
prednosti za svoje članove poput većih plaća, boljih beneficija, više
slobodnih dana, prava glasa na radnim mjestima i boljeg razumijevanja
njihovih zakonskih prava (Yates, 2009.). Čak štoviše, putem učinka
prelijevanja odnosno pojave prenošenja uspjeha sindikata na nečlanove
(Pološki Vokić, 2012., 3.) danas i nečlanovi često imaju koristi od djelovanja
sindikata.
Dessler (2005., 562.) navodi da sindikati imaju dva zadatka: osigurati vlastitu
sigurnost i voditi brigu o zaposlenicima. Pri tome se vlastita sigurnost
uglavnom odnosi na pravo da pregovaraju u ime svih zaposlenih u
organizaciji ili sektoru (Dessler, 2005., 562.). Ključni resurs sindikata na
kojem se temelji njihova sigurnost je članstvo i to iz nekoliko razloga: ono
predstavlja mobilizacijski potencijal i izvor je financijske snage te legitimiteta
tj. reprezentativnosti (Bagić, 2010.). Briga za zaposlene s druge strane se
očituje u borbi za veće plaće, nadnice i beneficije za članove s time da
određeni kolektivni ugovori mogu dati sindikatima pravo da sudjeluju i u
aktivnostima menadžmenta ljudskih potencijala poput pribavljanja, selekcije,
nagrađivanja te obrazovanja i razvoja zaposlenika (Dessler, 2005., 562.).
Sindikati donose prednosti za zaposlenike, organizacije i društvo na mnoge
načine. S jedne strane, „sindikati i njihovo djelovanje utječu na brojne
makroekonomske varijable kao što su inflacija, nadnice, produktivnost,
nezaposlenost, zaposlenost, a time i na ekonomsku konkurentnost zemlje“
(Obadić, 2012., 67.). S druge strane, sindikati imaju pozitivan utjecaj na
pojedince i na organizacije, pri čemu se primjerice koristi za članove
sindikata ogledaju u većim plaćama i beneficijama, većoj sigurnosti i zaštiti
zdravlja na radu, većoj sigurnosti zaposlenja, dodatnom obrazovanju i
slično, dok se koristi za organizacije ogledaju u većim radnim naporima i
radnoj uspješnosti njihovih zaposlenika, većoj lojalnosti i odanosti
zaposlenika organizaciji te manjim stopama fluktuacije i apsentizma
(Hernaus, 2012., 82.).
Unatoč očitim prednostima sindikata, posljednja dva desetljeća 20. stoljeća
sindikatima diljem svijeta donijela su znatne promjene. Sindikati su iskusili
znatno opadanje članstva, a posljedično i vlastite moći što se naravno
odrazilo i na mogućnost ostvarivanja njihove osnovne svrhe. Time su se
sindikati našli u situaciji da se trebaju „boriti“ ne samo kako bi pridobili
76