Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 24

Dragan Bagić  tripartitnog dijaloga čine nesposobnima za preuzimanje rizika ulaska u kompromisne aranžmane odnosno obilježja koja pojedine aktere čine nevjerodostojnim partnerima za preostala dva aktera. Te slabosti rezultiraju ravnotežom moći među akterima socijalnog dijaloga. Ravnoteža moći podrazumijeva da svaki od aktera raspolaže određenom količinom moći u odnosu na druga dva aktera te da niti jedan od njih nije znatno jači ili slabiji od preostala dva. No, ta ravnoteža moći se nalazi na takvoj razini koja ne omogućava ulazak u kompromisne aranžmane te je zbog toga neproduktivna. Naime, kompromisni aranžmani zahtijevaju određenu razinu unutarnje konsolidiranosti te određenu razinu moći prema drugim akterima. U radu se raspravlja teza kako niti jedan od aktera nacionalnoga tripartitnoga dijaloga ne zadovoljava oba kriterija, što rezultira strukturnim preprekama za stvaranje kompromisnih aranžmana oko spornih pitanja politike tržišta rada, industrijskih odnosa te općenito ekonomske politike. Ključne riječi tripartitni socijalni dijalog, gospodarsko-socijalno vijeće, sindikati, poslodavci, država, strukturne prepreke za socijalni konsenzus 1. Uvod „Konsenzus“ spada u pojmove koji dominiraju hrvatskim javnim prostorom, pogotovo kada se raspravlja o gospodarskom razvoju i drugim pitanjima od nacionalnog interesa koja se mogu izravno ili posredno povezati s gospodarskim razvojem. Na konsenzus se u različitim situacijama pozivaju različiti akteri: nekada su to ključni politički akteri odnosno glavne političke stranke1, nekada zagovornici različitih strategija ekonomske politike, a možda najčešće akteri socijalnog dijaloga – predstavnici sindikata, poslodavaca i države. Međutim, s izuzetkom relativno uspješnog i stabilnog političkog konsenzusa ključnih političkih aktera o pridruživanju Republike Hrvatske (RH) Europskoj uniji (EU), povijest samostalne i demokratske Hrvatske ne bilježi rješavanje aktualnih društvenih problema i izazova kroz konsenzus i suradnju ključnih aktera, što nazivamo kompromisnim aranžmanom. U ovom radu želimo analizirati zapreke uspostavi takvog konsenzusa među ključnim interesnim akterima u ekonomskoj sferi, sindikatima i poslodavcima međusobno te s političkim elitama koje predstavljaju državu. U tom kontekstu akteri se pozivaju na uspješan konsenzus oko ulaska Hrvatske u EU kojeg su sklopili bivši premijeri Sanader i Račan. Međusobna pozivanja na konsenzus oko ključnih nacionalnih interesa iskazali su i aktualni predsjednici dviju najjačih političkih stranaka, Milanović i Karamarko. O tome pogledati primjerice: http://www.jutarnji.hr/karamarkopozvao-na-konsenzus-oko-ulaska-hrvatske-u-eu-/1060964/ i http://www.vecernji.hr/vijesti/ milanovic-poslao-karamarku-poruku-da-je-spreman-razgovarati-clanak-413596. 1 16