rješenje tog problema. Kartel bez Carnegiea - najvećeg diva ne bi bio kartel, i l i , kao što je jedan novinar rekao, kolač od
šljiva, ali bez šljiva.
Schwabov govor tog 12. prosinca 1900. godine nedvojbeno
je doveo do zaključka, iako ne i jamstva, da je golemo
Carnegiejevo carstvo moguće dovesti pod Morganovo okrilje,
(iovorio je o budućnosti čelika, o reorganizaciji u cilju veće
učinkovitosti, o usavršavanju, o odustajanju od neuspješnih
tvomica i usredotočenju na plodonosne projekte, o trgovini
zlatnom rudom, o gospodarskoj politici nadležnih ministarstava
te o osvajanju stranih tržišta.
Osim toga, prisutnim je gusarima ukazao na pogreške
njihovog pljačkanja. Naglasio je da je njihov cilj bio ostvariti
monopol, podizati cijene i ubirati masne kamate. Schwab je bez
ustezanja osudio sustav. Izjavio je kako je takva politika
ograničila tržište u vrijeme kada je potreba za širenjem bila
iznimno jaka. Tvrdio je da će se smanjenjem cijene čelika
stvoriti tržište koje će neprestano rasti; da će se neprestano
pojavljivati novi kupci te da je moguće osvojiti i dobar dio
svjetskog tržišta. Schwab je, i ne znajući, bio- apostol
suvremene masovne proizvodnje.
I tako je večera u Sveučilišnom klubu privedena kraju.
Morgan je pošao kući razmisliti o Schwabovim optimističnim
predviđanjima. Schwab se vratio u Pitsburgh voditi posao za
Andrewa Carnegiea, a Gary i ostali vratili su se svojim
burzovnim mešetarenjima, odnosno, prikraćivanju vremena u
očekivanju sljedećeg poteza.
Nije dugo potrajalo. Morganu je bilo potrebno otprilike tjedan
dana da prouči gomilu prijedloga koje mu je Schwab predočio.
Kada se uvjerio da financijskim nevoljama nema mjesta u tom
planu, poslao je po Schwaba - i otkrio da je taj mladić zapravo
prilično plah. Schwab je rekao da g ospodinu Carnegieju
vjerojatno ne bi bilo drago kada bi saznao da je njegov pouzdani
predsjednik kompanije očijukao s carem Wall Streeta. Tada je
63