i l i žvakaćih guma. Tu je zamisao promicao kockar John W.
Gates, no Morgan mu nije vjerovao. Bez uspjeha su pokušali i
B i l l i Jim Moore, čikaški burzovni mešetari koji su sjedinili
kartel proizvođača šibica i korporaciju za proizvodnju krekera.
Elbert H. Gary, licemjerni odvjetnik iz provincije, pokušao je
promaknuti tu zamisao, no, nije bio dovoljno važan da bi
ostavio dojam. Taj se projekt smatrao fantazijom čudaka željnih
lake zarade sve dok Schwabova rječitost nije J.P. Morgana
ponijela u visine s kojih je mogao sagledati jasne rezultate
najodvažnijeg ikada zamišljenog financijskog pothvata.
Financijski magnetizam koji je prije jednog naraštaja počeo
privlačiti tisuće malih i katkad loše vođenih kompanija u velike
korporacije koje su uništavale konkurenciju, počeo je djelovati i
na području proizvodnje čelika domišljatošću dobrodušnog
poduzetničkog gusara Johna W. Gatesa. Gates je od lanaca
malih koncerna već oformio kompaniju za proizvodnju čelika i
žice, a zajedno s Morganom stvorio je Saveznu kompaniju za
proizvodnju čelika.
No, u usporedbi s divovskim vertikalnim kartelom Andrewa
Carnegiea koji su vodila pedeset i tri partnera, ostale su se
korporacije doimale beznačajnima. Mogli su se ujedinjavati do
mile volje, no cijela gomila njih ne bi predstavljala ni zubac u
Carnegiejevoj organizaciji i Morgan je to znao.
Znao je to i ekscentrični stari Škot. S veličanstvenih visina Skibo
palače promatrao je, prvo sa zanimanjem, a zatim sa zamjeranjem,
pokušaje Morganovih manjih kompanija da mu oduzmu posao.
Kada su ti pokušaji postali previše drski, Carnegiejeva narav
pretočena je u gnjev i želju za osvetom. Odlučio je svakoj
suparničkoj tvornici konkurirati vlastitom. Do tada ga žice, cijevi,
obruči ili ploče nisu zanimali. Bio je posve zadovoljan prodajući
takvim kompanijama sirov čelik i puštajući ih raditi kako žele. Sada
je, sa Schwabom kao glavnim i sposobnim zamjenikom, planirao
dotjerati svoje neprijatelje pred zid.
I tako je Morgan u govoru Charlesa M. Schwaba pronašao
62