Dar sluha
Moj je gluhi dječak završio osnovnu i srednju školu te
koledž unatoč svojoj nesposobnosti da čuje učitelje, osim ako
su glasno vikali u njegovoj blizini. Nije pohađao školu za
gluhe. Nismo mu dopuštali naučiti jezik znakova. Odlučili smo
da će živjeti normalnim životom i družiti se s normalnom
djecom i ustrajali smo u toj odluci iako nas je stajala mnogih
žestokih rasprava sa školskim službenicima.
Kao srednjoškolac, iskušao je električni slušni aparat koji
mu nije bio ni od kakve koristi.
Međutim, tijekom posljednjeg tjedna na koledžu dogodilo se
nešto što je označilo najvažniju prekretnicu u njegovu životu.
Naizgled slučajno, dobio je novi električni slušni aparat da ga
iskuša. Oklijevao je upotrijebiti ga zbog prethodnog
razočaranja sa sličnim uređajem. Na posljetku ga je ipak uzeo te
gotovo nehajno stavio na glavu, priključio bateriju i kao nekim
čudom njegova se životna želja za normalnim sluhom ostvarila!
Po prvi puta u svojem životu čuo je gotovo jednako dobro kao i
osoba normalnog sluha.
Presretan zbog novog svijeta koji je upoznao zahvaljujući
tom uređaju, pojurio je prema telefonu, nazvao majku i posve
jasno čuo njezin glas. Sljedećeg je dana po prvi puta u životu
razgovijetno čuo glasove svojih profesora! Po prvi puta mogao
je s lakoćom razgovarati s drugima koji više nisu morali vikati.
Tako je uis tinu upoznao novi svijet.
Njegova se žudnja počela isplaćivati s kamatama, no,
pobjeda još nije bila potpuna. Moj je sin još uvijek trebao
pronaći konkretan i praktičan način da svoj hendikep pretvori u
odgovarajuću vrijednost.
44