WIMBLEDON 2003:
SPORTSKI MAGAZIN- # 3
WIMBLEDON 2003:
POČETAK MAGIJE KOJA I DANAS TRAJE
Tog 6. jula 2003. Roger Federer konačno je iskoristio sav svoj potencijal i talenat, osvojivši svoju prvu Grand Slam titulu na svetim terenima Wimbledona, pokazavši pri tom zastrašujuće kvalitetnu igru. PIŠU: JOVICA ILIĆ I NEDŽAD OMEROVIĆ
Kockice su se konačno uspjele posložiti na svoje mjesto, a Federer je uspio u onome što mu je teniska javnost stavljala na breme još nakon velike pobjede nad Peteom Samprasom u osmini finala Wimbledona 2001. godine. Trebale su proći dvije godine da bi Federer konačno uspio počeo igrati tenis srazmjeran svom vanserijskom potencijalu i mogućnostima koje posjeduje, a kada se to dogodilo uslijedila je dominacija čije odjeke možemo vidjeti i danas, 15 godina kasnije. Jedna od prvih Federerovih‘ žrtava’ bio je Australac Mark Philippoussis, koji se u finalu Wimbledona protiv Švajcarca morao zadovoljiti samo ulogom epizodiste. Epizodiste koji će predstavljati početak jedne od najvećih dominacija u svijetu sporta.
Obojici je na neki način ovo bio turnir dokazivanja. Poslije pobjede nad Samprasom 2001., od Rogera se očekivao uspjeh već 2002., ali ga je Mario Ančić dobio na startu turnira. Sa druge strane, Mark Philippoussis je bio praktično otpisan, a sve je počelo upravo na Wimbledonu 1999., kada je imao u šaci Petea Samprasa prije nego što je zbog povrede koljena morao da preda meč. Agonija je trajala sve do 2002.( imao je 3 operacije za 14 mjeseci), i ne samo da je jedno vrijeme proveo u kolicima nego je postojala šansa da se nikada više ne vrati profesionalnom tenisu. On se, ipak, uspio izdići iznad svih problema i doći do novog meča za Grand Slam titulu, nakon što je 1998. izgubio finale US Opena od sunarodnika Patricka Raftera. Mark je takođe pokušavao da postane jedan od rijetkih igrača koji su osvojili Wimbledon a da pri tom nisu bili među nosiocima. Uvod u londonsko ludilo
‘ Light’ motiv na startu turnira svakako je izostanak sedmostrukog šampiona Petea Samprasa, nakon 14 uzastopnih učešća. Također, poslije finala‘ baselinera’ iz 2002. sada se ponovo sve vratilo u normalu, mada je šampion iz prethodne godine, Leyton Hewitt, ponovo ispisao historiju, ali ovog puta negativnu, jer je izgubio u prvoj rundi od Ive Karlovića, postavši drugi šampion u historiji Wimbledona koji je poražen na startu turnira sljedeće godine. Ta vijest odjeknula je teniskim svijetom kao bomba, pošto je Karlović kao 203. reket svijeta prošao kvalifikacije( poslije 10 neuspješnih
pokušaja da se kvalifikuje za neki) i igrao svoj prvi Grand Slam turnir. Ujedno, bio je najviši igrač koji je ikada stupio na terene Wimbledona, koristivši svoj servis za skoro 60 čistih poena samo početnim udarcem. Sve je moglo da bude drugačije, jer je Leyton imao 6-1 5-4 i set loptu za 2-0, ali Karlović se izvukao servisom( spasio 6 brejk lopti u drugom setu). U trećem setu Leyton je dozvolio brejk poslije dvije uzastopne duple servis greške, a u četvrtom je poklekao u devetom gemu. Robi Ginepri izazvao je pažnju igranjem u majici bez rukava, kao i veoma dugim mečom protiv Henryja Clemonta, koji na kraju dobija Francuz 10-8 u petom setu nakon više od 4 i po sata igre. Hstorija će zapamtiti i debi Rafaela Nadala na Grand Slam turnirima, manje od mjesec dana poslije 17. rođendana. Bio mu je ovo tek peti ATP turnir u karijeri ali je odmah pokazao klasu, savladao je Marija Ančića i postao treći najmlađi igrač koji je u Open eri dobio meč na Wimbledonu, nakon Wilandera i Beckera 20 godina ranije. Federer prije Wimbledona 2003.
Nakon osvajanja juniorske titule 1998. Federer je sljedeće godine debitovao u glavnom žrijebu seoniorskog turnira na Wimbledonu, ispustivši vodstvo od 2-1 u setovima protiv Jirija Novaka.
30