U dočeku Barbarose učestvovali su i Nemanjina braća, Miroslav i Stracimir, sa velikim brojem velmoža. Rastko je sa gnušanjem gledao kako daruju nekoga ko živi samo za vlast i slavu. A želeo je i ono što će pripasti Rastku. Knjigu nad knjigama, koja nije ni zlato ni teritorija. Mnogo je više od toga. Ali nije razumeo da ta knjiga nema vlasnika i pripada svima. Načulo se u Svetom rimskom carstvu da postoji dinastija koja je čudesno slična Merovinzima i da narod o njima priča kao da su sveti. I da je u toj zemlji više bilo jeresi nego vernika u priznatoj crkvi. Načulo se i da imaju dete koje nije zainteresovano za vlast, da on ima crvenu kosu i provodi dane u samoći. Takvi ljudi lako su se dovodili u vezu sa Katarima ili Bogumilima. Rastko je odbio svaku ljubaznost“ svetog” vladara i nije mu uzvratio prijateljstvom. Barbarosa je stradao sledeće godine dok je sa vojskom prelazio reku Salef. Nemanja je sve vreme pokušavao da sazna tajne svog najmlađeg sina i nije želeo da prizna ni sebi, koliko mu je sve bilo jasno. Nadao se da će ga ipak izvesti na drugi put. Rastkova majka predala se sudbini i nije pokušavala ništa da promeni.
31