I pre smrti bivam mrtav, i pre Suda sam se osuđujem
To je „ duhovna smrt“ – stanje kad čovek zna da živi bez svetlosti. Nema potrebe za spoljnim Sudom, jer duša već vidi svoju istinu.
Smrt ovde nije kraj, već simbolično stanje duše odsutne od svetla. Osuda ne dolazi od Boga, već iznutra – jer božanska iskra u čoveku zna šta je izgubila. A pojedinac i dalje razotkriva svoju tugu i ogorčenje.
22