zaista sjajne glumce”, rekao je Rendon
nedugo posle početka emitovanja
telenovele, za koju je scenario napisala
njegova bivša supruga Marija Saratini, sa
kojom je posle razvoda ostao u odličnim
odnosima. On je otkrio i da je “Divlje
srce” bio vrlo skup projekat. “Troškovi
su bili ogromni. Realizacija kostimirane
telenovele zahteva mnogo truda,
jer se vodi računa o svakom detalju.
Neki predmeti koji se mogu videti u
scenama autentični su, dopremljeni iz
antikvarnica, dok su drugi napravljeni
specijalno za potrebe telenovele.
Pritom, snimanje ide znatno sporije, jer
šminkeri, frizeri i kostimografi imaju
mnogo više posla nego tokom rada na
savremenoj priči”.
Edit Gonzales i Eduardo Palomo brzo
su pridobili srca publike, toliko da su
prve dve TV ekranizacije Karidadinog
dela gotovo pale u zaborav. Čak je
i sam Enrike Lisalde, protagonista
prve verzije, nimalo sujetan, pristao
da odigra sporednu ulogu u ovom
rimejku. Sjajnom glumom istakli su se
i Arijel Lopez Padilja i Ana Kolčero,
koja je prihvatila ulogu Aime nakon
što ju je Erika Buenfil odbila. Naime,
nezaboravna Marisol strahovala je da
bi rola negativke mogla da ugrozi njen
imidž dobre devojke kod publike, a
kada je dobro razmislila i odlučila da
ipak prihvati ponudu Hosea Rendona,
sačekala su je zatvorena vrata - nova
Aime već je bila izabrana. Zanimljivo
je da ni Palomo u početku nije bio
planiran za glavnu ulogu. Producent
je za nju prvo želeo pevača Rikarda
Ahronu, ali je pod pritiskom čelnika
“Televise” ulogu ipak dodelio Eduardu,
koji je opravdao ukazano poverenje, a
njegov Đavolji Huan smatra se jednim
od najboljih muških likova ikada. Inače,
treća verzija “Divljeg srca” jedna je
od prvih meksičkih telenovela u kojoj
su prikazane nešto slobodnije scene.
Edit Gonzales izjav