HIT
Kada je veliki Ernesto Alonso 1966.
godine odlučio da kao producent potpiše
prvu meksičku ekranizaciju novele
„Divlje srce“ spisateljice Karidad
Bravo Adams, javnost je očekivala
neverovatan hit. To je i dobila - Hulisa
kao Monika, Žaklin Andere kao Aime
i Enrike Lisalde kao Huan del Diablo
osvojili su publiku. Činilo se da je
Meksiko dobio hit za sva vremena, što
je potvrđeno i neuspehom druge verzije
ove priče, koja je snimljena jedanaest
godina kasnije. Tada je Moniku odigrala
Anhelika Marija, Aime je bila Suzana
Dosamantes, dok se u koži Đavoljeg
Huana našao Martin Kortes. Nedugo
potom, Anhelika je bila Monika i
na velikom platnu, kada se u kožu
protagoniste uvukao Hulio Aleman.
Ipak, u godinama koje su usledile, niko
se nije usuđivao ni da pomisli na novu
TV adaptaciju “Divljeg srca”, sve do 1993.
kada je producent Hose Rendon odlučio
da rizikuje, ubeđen u uspeh. Upravo
se njegova ekranizacija Karidadine
priče danas smatra najboljom i ubraja
u klasike za sva vremena. Ogromna
gledanost, osam osvojenih nagrada
na dodeli koju je organizovao časopis
“TVyNovelas” i uspeh u više od četrdeset
zemalja sveta svrstali su treću verziju
“Divljeg srca” u red kultnih telenovela.
Takođe, istoimena pesma Manuela
Miharesa koja se mogla čuti tokom
uvodne špice važi za jednu od najlepših
pesama snimljenih za potrebe ovog
žanra.
82
TEMELJNE PRIPREME
Producent Hose Rendon otkrio je da
je “Divlje srce” telenovela od koje je
najviše očekivao u svojoj karijeri: “Volim
priče Karidad Bravo Adams, režirao sam
TV adaptaciju njene novele ‘Bodas de
Odio’, a treću verziju ‘Divljeg srca’ sam
zaista želeo da potpišem kao producent.
Kada sam predao scenario produkcijskoj
kući i dobio zeleno svetlo za realizaciju,
sa ekipom sam počeo da tragam za
lokacijama na kojima ćemo snimati.
To je potrajalo oko sedam meseci. Čim
smo završili taj deo posla, počeli smo
sa kastinzima i mislim da smo odabrali
„DIVLJE SRCE“ JEDNA JE OD PRVIH TELENOVELA
SA NEŠTO SLOBODNIJIM SCENAMA, KOJE SU
EDIT GONZALES POMOGLE DA SPOZNA SVOJU
SENZUALNOST