RAZGOVOR | DISTRIKT 1913 UZ MEĐUNARODNI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA
OLEG MANDIĆ: posljednji
Bio je petak, 2. ožujka 1945., ruski komandant nas je ukrcao u auto i izveo na glavnu izlaznu rampu. Rampa Arbeit macht frei spustila se za nama, a ja sam( uz mamu i babušku) ušao u povijest: bio sam posljednji uznik koji je živ napustio Auschwitz
Autori: dr. sc. Nikola Karamarko i Anto Domić, Rotary klub Rijeka
Međunarodna zajednica, 27. siječnja svake godine, odaje počast onima koji su stradali kao žrtve Holokausta u Drugom svjetskom ratu. U želji da se pridružimo obilježavanju, obratili smo se za prigodni razgovor, kome vjerodostojnije nego posljednjem uzniku koji je živ napustio Auschwitz, našem klupskom prijatelju, Olegu Mandiću. On je to svojim uobičajenim osmijehom rado prihvatio.
• Od kada i zašto se baš 27. siječnja veže za Holokaust?
Ujedinjeni narodi su 2005. godine proglasili 27. siječnja kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. Toga je dana naime, davne 1945., ruska Crvena armija oslobodila Auschwitz, taj neprikosnoveni simbol Holokausta, pa ne čudi što je za sjećanje odabran upravo taj dan. Mnogo je čudnije što se čekalo do 2005. da se to učini, s obzirom na to da su se još mnogo ranije diljem svijeta događali brojni zločini i genocidi poput Auschwitza.
• I ti si u trenutku oslobođenja bio u logoru?
Da, ja sam 27. siječnja 1945. bio u Auschwitzu i usred noći dočekao prvog ruskog vojnika koji je ušao u naš blok( baraku). Osim mene bilo nas je još 4000 koji smo živi dočekali spasioce. A početno nas je bilo skoro dva milijuna.
• Ako vas je tada bilo 4000, kako to da si baš ti postao poznat kao posljednji uznik koji je živ napustio Auschwitz?
Puka slučajnost. Rusima je uz pomoć Međunarodnog crvenog križa trebalo više od mjesec dana da zbrinu 4000 preživjelih. Za to vrijeme moja
44 | ROTARY MAGAZIN | DISTRIKT 1913 | VELJAČA 2016.