Vraćanje duga
Prvi put je napisala:
Tiha proljetna noć, mir mazi mi obraze,
Bog daje mi moć noćas zaboravljam na poraze,
okrećem se ka sreći sjeverno od tuge,
pored tebe je nisam našla, čekaju me oči druge,
ipak znaj da sjećanja, sjećanja ne nestaju za čas,
ulice, livade, one boje, most, krošnje,
snene oči tvoje,
zar da zaboravim sve što podsjeća na nas....
nešto još pa zao čas,
bla, bla, bla.
Drugi put:
Tišina već je odavno otkad nisi tu,
svaki novi dan mi nosi nadu
da srešćemo se u ulici kestenova,
jednom, nekad poslije,
kad shvatiš ko smo ustvari ti i ja,
kada poželiš nekoga ko ti cijeni vrline,
prihvata mane,
tek tada pronađi me...
Nismo bili vjerni jedno drugom,
čak i po Kozmo pravilima reciprociteta
(nagađam da postoje),
kvit smo.