Stvar ugla
Mislim da sam bio usamljeniji u zvaničnoj ljubavi
s nekim ženama,
nego dok sam prozaično životario i provodio
vrijeme s arhetipovima.
U svoj svojoj ljutnji nad zanemarenošću i
bezobzirnošću koje sam kvalitetno znao pružati,
one ne bi osjetile džinovske šape
mraka nadamnom.
Zidovi nekad nisu ono što se misli,
a prazne stolice u mraku ustvari
nikad nisu prazne... i nisu one zatvarale plin,
vadile me iz ledene vode, bacale žilete
ili me vraćale s ivice.
Bog bi čekao da krila osame iz mojih pazuha
narastu do te mjere da počnu škakljati tabane
njegove djece, tada bi poslao anđela u obliku
bucmaste komšinice s prvog sprata,
uplakane prolaznice, tete iz dragstora
ili drugarice drugarice neke bivše.
Zato je jako važno moliti se svojim Bogovima,
Bogovima sa gustom razbarušenom kosom.
Moj Bog ima sedam milijardi vlasi i svaki čovjek
dobije jednu,
koliko često se moliš toliko često ga čupkaš,