Pred njenim vratima
Nađi čovjeka sa otvorenim očima,
ja to nisam, možda nisam ni čovjek,
dlake se ježe na mojim leđima,
ali znam nisam ni životinja.
Da, srećo, nikad moja,
ja sam vojnik iz prošlog vijeka,
kurir za kapitulacije pobjednicima.
U Španiji mi se Franko cerio,
u Parizu sam pred Adolfom klečao.
Zato ne mogu da spavam,
u polusnu zatvorenih očiju
molim tijelo da se probudi.
Ne, ne pušim iz navike,
krijem se od pasa koji me se ne plaše,
jer od zvijeri imam samo jauk i ova leđa.
Veličanstveno, skoro kao pobjeda,
u muziku jedino uvirem,
a ti nikad ženo u bade-mantilu,
ne vjeruj samosažaljenju muškarca
koji te hoće.