Mrzio je taj bluz
Čekala ga je na stubištu, tuđa i do kostiju pokisla.
On je opet bio svoj i odveć smrznut,
som u pakiranju Leda.
Nisi trebao da me braniš,
taj nikada nije izgubio meč.
Ćutke je istovarao namirnice u frižider,
ona nije znala da je toliko pijan
i da mu nije napukle vilice, ne bi se ničega sjećao.
Poslije ćeš to raspakovati,
skidala je crne potpetice
kapajući po trulom parketu.
Udario bih i sunce ako me napadne,
mačo promrmlja, dok je padala bež suknja.
Zato te i hoću na sebi, odgovorila je sigurno.
On upali radio pored kreveta, mrzio je taj bluz,
mrzio je i to što laže i što će prebrzo svršiti
i što tako samouvjerno krade linije iz knjiga,
ali porazi su njegovi i zato će se nakon što ona ode
dugo smiješiti u novi dan i neće toliko mrziti taj
bluz
i voljeće sebe što je nekad davno pročitao
Mobi Dika.