intenzifikacije poljoprivredne proizvodnje: 54,4% Hrvatske je poljoprivredno zemljište visoke
prirodne vrijednosti;
Veliki dio degradacijskih stadija šumskih sastojina, koji utječu na 43,58% šuma i šumskih zemljišta i
nedovoljno obogaćivanje šumskih eko-sustava s rijetkim i ugroženim autohtonim vrstama drveća i
grmlja;
Prisutnost miniranih šuma i poljoprivrednih područja: 613,6 km2 trenutačno se smatra sumnjivim
minskim područjem, od čega je 81% šumske površine i 19% poljoprivrednog površine;
Nizak udio šumskih područja u privatnom vlasništvu s međunarodnom potvrdom za održivo
gospodarenje i 60% šuma u privatnom vlasništvu ne posjeduje plan gospodarenja šumom;
Manjak planova gospodarenja za područja Natura 2000;
Zastarjeli i zanemareni sustavi za poboljšanje odvodnje;
Nedovoljno razvijena infrastruktura za navodnjavanje: samo 1,1% iskorištenog poljoprivrednog
zemljišta u Republici Hrvatskoj se navodnjava, a povećanje učestalih pojava suše dovodi do
neravnomjerne proizvodnje usjeva;
Zastarjeli i energetski neučinkoviti objekti, tehnike i tehnologije u poljoprivredi i šumarstvu, te
nedostatak znanja i svijesti o istima. Niska razina uporabe obnovljivih izvora energije: nedovoljna
promocija i prijenos znanja za korištenje šumske biomase.
4.1.4. Prilike utvrđene u programskom području
Povećani interes u područjima visokog krajolika i kulturne vrijednosti ruralnih područja kao dio
zahtjeva za zelenim/ruralnim turizmom u EU, snažno povezanim s prirodom, lokalnim proizvodima i
kulturnom tradicijom;
Značajne prilike za raznolikost obiteljskih gospodarstava, ruralne MSP-e i ekonomske razvojne
aktivnosti vezane uz šume i marketing proizvoda s dodanom vrijednosti, kao i za obrte, ruralni
turizam i slične usluge, u kontekstu nacionalnih strategija kao što je Strategija razvoja turizma RH za
2020;
Dostupnost napuštenih zgrada poljoprivrednih gospodarstava, društvenih objekata i škola za razvoj
ruralnih zajednica, te njihova uporaba;
Bolja povezanost ruralnih zajednica uključujući prilike za direktnu prodaju od strane malih
proizvođača kroz ICT i pristup širokopojasnoj mreži unutar i izvan EU-a;
Lakši pristup informacijama o najnovijoj tehnologiji i rješenjima, te inovacijama u EU i više prilika
za suradnju i razmjenu praksi- bolje osposobljeni, kvalificiraniji poljoprivrednici i šumari bit će
inovativni i prijemljivi, uz potporu mreže EIP-a;
Manjak samodostatnosti za većinu poljoprivrednih proizvoda pruža značajnu maržu za povećanje
prihoda kroz više prinose i produktivnost da bi se ispunile potrebe domaćeg tržišta;
Lakši pristup poljoprivredno- prehrambenih i šumarskih proizvoda prema tržištu EU-a i veće prilike
za njihovu promociju i marketing na svjetskom tržištu;
Poboljšanje standarda poljoprivredno-prehrambenog sektora povezanog s javnim zdravljem,
kvalitetom hrane, zdravljem životinja i dobrobiti, te zaštitom prirode;
Razvijanje novih tržišta za usluge koje se tiču šumskih eko-sustava: to može biti u rasponu od drvnih
proizvoda s FSC potvrdom do prodaje i natjecanja na domaćem i stranom tržištu;
Rast interesa potrošača (domaći potrošači, turisti i strano tržište) za lokalnim poljoprivrednoprehrambenim proizvodima, oznakama kvalitete, aspektima zdravlja, etičkim i okolišnim
promišljanjima, te povećano tržište za ekološke proizvode na tržištu EU-a;
Bolje razumijevanje praksi upravljanja rizikom da bi se poduprla zaštita protiv biotičkih i drugih
prijetnji, uključujući suradnju;
89