8.2.8. M08 - Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje isplativosti šuma (čl. 21.-26.)
8.2.8.1. Pravna osnova
Članak 21. točke (1d) i (1e), članak 25. i članak 26. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni
razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005.
Delegirana uredba Komisije (EU) br. 807/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1305/2013
Europskog parlamenta i Vijeća o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni
razvoj (EPFRR) i uvođenju prijelaznih odredbi. Provedbena uredba Komisije (EU) br. 808/2014 оd 17.
srpnja 2014. o utvrđivanju pravila primjene Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o
potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR).
8.2.8.2. Opći opis mjere, uključujući intervencijsku logiku, doprinos fokus područjima i međusektorskim
ciljevima
Šumski ekosustavi postaju sve ranjiviji na nepovoljne biotske i abiotske čimbenike, osobito zbog klimatskih
promjena. Stoga je potrebno posebnu pažnju posvetiti njihovom očuvanju i povećanju njihove otpornosti,
ekološke vrijednosti i općekorisnih funkcija. Uloga šuma nije samo gospodarska, njihovu vrijednost također
predstavljaju i općekorisne funkcije koje šume pružaju. Vrijednost općekorisnih funkcija šuma, osobito u
krškom području Hrvatske, znatno premašuje vrijednost drva.
Mjera se temelji na Šumskogospodarskoj osnovi područja Republike Hrvatske za razdoblje 2006.-2015.
koja uzima u obzir obveze preuzete na Ministarskoj konferenciji o zaštiti šuma u Europi pridonoseći
provedbi nove Strategije EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama. Izradom i provođenjem
šumskogospodarskih planova radi osiguranja potrajnosti prihoda te ekološki i socijalno odgovornog
gospodarenja šumama, čuvajući i povećavajući biološku raznolikost, kao i općekorisne funkcije šuma,
osigurava se dugoročna gospodarska vrijednost šumskih ekosustava.
Šumskogospodarski planovi (ŠGP) izrađeni su za sve šume u državnom vlasništvu i 61,78% šuma u
privatnom vlasništvu. Tako se trenutačno s ukupno 91,3% šuma u Hrvatskoj gospodari na temelju ŠGP-ova.
Panjače, šikare, šibljaci, makije i garizi predstavljaju degradirane oblike šumskih sastojina koje pokrivaju
1.046.972 ha (ŠGOP 2006.-2015., 2005), što predstavlja 44% šumskog područja u Hrvatskoj (Slika 7.).
Zbog svoje strukture, klimatskih i stanišnih uvjeta degradirane šumske sastojine vrlo su osjetljive, kako na
šumske požare, bolesti i štet nike, tako i na ostale abiotske i biotske faktore. S obzirom na veliki udio te
potencijal ovih šuma, kako u ekološkom, tako i u gospodarskom smislu, poželjno ih je šumskouzgojnim
radovima prevoditi u visoki uzgojni oblik kako bi se doprinijelo povećanju njihove otpornosti i okolišne
vrijednosti te poboljšanju njihovih općekorisnih funkcija.
Zbog nestručnog gospodarenja u prošlosti, u šumama šumoposjednika nalazi se značajna površina šuma u
kojima su nestale glavne autohtone vrste drveća, kao što su hrast, jasen i dr., koje čine glavni strukturni
element prirodnih mješovitih sastojina. Kako bi se poboljšala sastojinska struktura, otpornost, ekološka i
dugoročno gospodarska vrijednost, takve sastojine potrebno je vratiti u prvotno stanje, odnosno zamijeniti s
348